Ti amo, Roma
Svi putevi vode u Rim. Mene su ti putevi prvi puta doveli u grad 2012. godine kada sam bio na maturalnom putovanju u srednjoj školi. Urbana legenda kaže da, ako baciš novčić u bajkovitu Fontanu di Trevi, jednoga dana ovdje ćeš se i vratiti. Doslovno zaljubljen u Rim, tijekom noćne šetnje s razredom zaista sam ubacio kovanicu u fontanu. Iako nisam praznovjeran, nekako sam se nadao da ću grad vidjeti opet. I evo me. Trinaest godina poslije, odrastao, drugačiji. Posjećujem Rim 4. travnja 2025; na svoj 31. rođendan. Atmosfera je danas totalno drugačija, mnogo toga se promijenilo, ali grad je ipak vječan.
Moja grčka avantura II: Plavo-bijela magija Santorinija
Kolovoz 2024. godine bio je u apsolutnom znaku Grčke: odmah nakon Atene sjeo sam u avion i odletio na obližnji Santorini. Otok me oduševio svojom mediteranskom ljepotom i balkanskim mentalitetom koji se najbolje može uočiti u veoma gostoljubivim stanovnicima. Sirtaki nažalost nisam zaplesao, ali mi je od prve do zadnje sekunde provedenih na Santoriniju u glavi ostala zaglavljena lagana melodija buzukija. Jednostavno, to je ta čar prave grčke fantazije, u istim onim bojama koje se nalaze na zastavi njihove države.
Moja grčka avantura I: Kalispera, Atena!
Kultura i civilizacija antičke Grčke oduvijek su mi nekako bile posebno bliske. Još u djetinjstvu postao sam zaljubljenik u grčku mitologiju iznova čitajući knjigu svih poznatih antičkih mitova i legendi o Pegazu, Meduzi, Heraklu, Kentauru, troglavom psu Kerberu, nimfama, Dedalu i Ikaru. Tijekom vremena me počela fascinirati i impresivna grčka filozofija, znanost i arhitektura, u srednjoj školi sam učio starogrčki jezik i slušao laïko, a moja prva tetovaža vezana je uz spartansku umjetnost. Ipak, na završni maturalac u četvrtom razredu nisam otišao smatrajući da je financijski pametnije ulaganje upis u autoškolu. Ovaj putopis ne želim pretvoriti u patetiku, već samo naglasiti koliko mi je put u Atenu zaista bio kao ostvarenje dječjeg sna. Razočarala me ili ne, napokon ću je vidjeti.