Ti amo, Roma

Svi putevi vode u Rim. Mene su ti putevi prvi puta doveli u grad 2012. godine kada sam bio na maturalnom putovanju u srednjoj školi. Urbana legenda kaže da, ako baciš novčić u bajkovitu Fontanu di Trevi, jednoga dana ovdje ćeš se i vratiti. Doslovno zaljubljen u Rim, tijekom noćne šetnje s razredom zaista sam ubacio kovanicu u fontanu. Iako nisam praznovjeran, nekako sam se nadao da ću grad vidjeti opet. I evo me. Trinaest godina poslije, odrastao, drugačiji. Posjećujem Rim 4. travnja 2025; na svoj 31. rođendan. Atmosfera je danas totalno drugačija, mnogo toga se promijenilo, ali grad je ipak vječan.

Dugo sam razmišljao o tome kakvo putovanje bih želio kao poklon za svoj nadolazeći rođendan. Budući da ga proslavljam u doba godine kada se priroda budi i vrijeme postaje toplije, redale su se različite ideje o proljetnom vikendu u Parizu ili avanturi u temperaturno ugodnom Egiptu. Ipak, naposljetku mi je na pamet pala genijalna zamisao: Zašto ne bih dočekao rođendan u gradu u kojeg sam već zaljubljen? Nisam se dugo dvoumio, avionske karte Málaga-Roma već su bile rezervirane i ostale su mi još samo slatke muke oko odabira odjevnih komada koje ću ponijeti sa sobom u omiljeni grad.

Let Wizz Air-a krenuo je iz Malage u petak, rano poslijepodne. Nakon dva i pol sata putovanja došao sam na odredište. Sletjevši u predgrađe Fiumicino na obali Tirenskog mora, na aerodromu Leonardo da Vinci za 14 eura kupio sam kartu za brzu željeznicu Leonardo express. Vlak me je odveo direktno do samog centra Rima, na glavnu stanicu Termini (Stazione di Termini). Vožnja duga nekih tridesetak kilometara traje oko 45 minuta i vrlo je udobna, a vozi svakih pola sata s aerodroma.

La Città Eterna

Stigavši na glavnu željezničku stanicu kojom dnevno prođe i do 100.000 putnika izašao sam s kolodvora i našao se na području Piazze dei Cinquecento u četvrti Esquilino. Ovo važno prometno čvorište centar je svog javnog prijevoza u Rimu: tu se nalaze stanice brzih vlakova, taksija, autobusa i glavnih metro linija A i B, tako da se može reći da je Termini glavna ulazna točka u grad iz koje je lako doći do bilo koje lokacije. Iz tog razloga, područje vrvi turistima, pa postoji opasnost od džeparoša i uličnih prevaranata.

Rim ne bi bio Rim da se čak i na prostoru željezničkog kolodvora ne nalazi turistička atrakcija u kojoj prolaznik zaista može upijati prošlost: u blizini mjesta nalaze se ruševine antičkih rimskih termi (Terme di Diocleziano) po kojima je Termini i dobio ime. Osim toga, trg je okružen restoranima, kafićima i supermarketima.

Odlučio sam prošetati do apartmana po obližnjoj ulici Genova. Petnaestak minuta večernjeg hoda me doslovno vratilo u prošlost. Sjećam se mirisa ulica, zvukova gradskih sirena, obrisa prepoznatljivih drveća pinija… Kao da se u tom segmentu ništa nije promijenilo. Da se radi o bilo kojem drugom gradu, nisam siguran da bih toliko uživao hodajući do apartmana umoran nakon puta. Ali ipak pričamo o Rimu, jednoj od mojih velikih simpatija.

Stigavši u apartman smješten u povijesnoj četvrti Monti, kojeg smo preko Airbnb-ja unajmili za 160 eura po noćenju, u sobi sam ostavio stvari i izašao na balkon koji gleda na unutarnji atrij stare zgrade. Okružen drugim balkonima tipičnog talijanskog stila po kojima je bilo obješeno rublje, osluškivao sam zvukove nemirnog mediteranskog grada - trubljenje nervoznih vozača, smijeh u okolnom indijskom restoranu i galebove.

Navečer smo se zaputili u šetnju okolicom i otišli na večeru u restoran kako bismo proslavili moj rođendan. Putem smo prošli pored slavne Vie Nazionale - s ulice se navečer mogu vidjeti lijepo osvijetljeni Trg Republike (Piazza della Repubblica) na sjeveroistočnoj strani, te na jugozapadnoj velelebna zgrada Il Vittoriano (Monumento Nazionale a Vittorio Emanuele II).

Prošavši Viminalov trg (Piazza del Viminale) skrenuli smo u jednu od romantičnih ulica blizu Terminija i Operne kuće (Teatro dell’Opera di Roma), te sjeli u elegantan talijanski restoran. Cijene u Rimu dosta su visoke, večeru smo platili oko 60 eura. Osim klasične salate Caprese, na našem su se stolu našli tuna steak sa sezamom i tipični rimski specijalitet - pasta Carbonara.

Caput mundi

Ujutro sam nakon doručka odradio kućni trening. Nekoliko sklekova, trbušnjaka i čučnjeva dali su mi nalet energije za istraživanje grada. Spustivši se na ulicu, krenuli smo prema jednom od najživljih trgova Rima - Rotonda (Piazza della Rotonda). Ovdje se nalazi rimski Panteon (Pantheon), 40 metara visok antički hram iz 27. godine prije Krista koji danas služi kao katolička crkva. Ispred hrama smještena je barokna fontana s egipatskim obeliskom na vrhu, a trg je okružen šarmantnim restoranima i kafićima pa dosta podsjeća na scene iz talijanskih filmova 1960-ih u kojima se glavni junaci vespom voze kroz uske rimske ulice. Osim što se ovdje može naručiti espresso macchiato i uživati u gelatu s pogledom na hram, dodatnu atmosferu stvaraju ulični svirači i umjetnici.

Krećući se energičnim uskim ulicama grada na kojima se isprepliću povijest i umjetnost svakodnevnog življenja, pokušavao sam se prisjetiti svojeg prvog putovanja u Rim prije 13 godina. Dosta toga turistički se promijenilo, u međuvremenu pojavile su se društvene mreže i sa njima pomama za gradom koji je ionako već bio jedna od najpoželjnijih svjetskih destinacija. Zamijetio sam da je danas u gradu mnogo više turista i gužvi, a noću je dosta nesigurnije. Ipak, duh Rima ostao je tu gdje jest.

Kako je Rim poznat kao grad trgova, tako smo i mi već stigli do idućeg - Piazze Navona, udaljenog kojih pet minuta od Panteona. Ovdje slična situacija: vrlo je živopisno, turistički, mnogobrojni kafići, galerije… U centru je smještena Berninijeva Fontana četiri rijeke (Fontana dei quattro fiumi), odmah ispred crkve Svete Agneze (Sant’Agnese in Angone). Tu također ima dosta prevaranata koji pokušavaju prodati sitnice po visokim cijenama, a teško je i naći mjesto za sjesti u obližnjim restoranima.

Prošavši kroz povijesnu četvrt Ponte našli smo se na istočnoj strani mutne, ali smaragdne rijeke Tiber. Nakon nekoliko fotografija prešli smo poznati kameni Anđeoski most (Ponte Sant’Angelo) do Hadrijanovog mauzoleja (Castel Sant’Angelo), masivne građevine iz doba antike. Utvrda je između ostalog služila i kao grobnica rimskog cara Hadrijana, srednjovjekovna tvrđava te utočište za pape, a podzemnim prolazom (passetto) povezana je sa Vatikanom.

Država u gradu

Najmanja država na svijetu, Vatikan, nalazi se u samom centru Rima i sjedište je Rimokatoličke crkve te dom poglavara - pape. Za ulazak preko trga Piazza Pio XII nije potrebna dokumentacija, ali naplaćuje se ulaz od otprilike 25 eura u čuvene Vatikanske Muzeje (I Musei Vaticani) te Sikstinsku kapelu (Cappella Sistina) na čijem se svodu nalazi svjetski poznati Michelangelov rad. Poštujući pravilo, nismo fotografirali unutrašnjost objekata. Gužve su bile očekivane, ali organizacija dosta solidna, pa nismo dugo čekali na ulaz.

Nakon izlaska uslikao sam nekoliko fotografija prednje strane veličanstvene Bazilike (Basilica di San Pietro) koja se nalazi na čuvenom Trgu svetog Petra okruženom kolonadama i ukrašenom egipatskim obeliskom u središtu. Trg je ogroman, pa se u vrijeme papinog služenja mise na njemu okuplja tisuće vjernika. Ovdje su također i cijene u restoranima dosta veće: primijetio sam da jedna porcija lasagna na nekim mjestima doseže cijenu i do 15 eura.

La vita è bella

Izašavši iz Vatikana prošetali smo ulicom Fornaci u kojoj se nalazi poznato kazalište Ghione (Teatro Ghione) te se priključili na Aveniju Aurelijevih zidina (Viale delle Mura Aurelie). Ova avenija vodi do samog vrha brda Janiculum smještenog u četvrti Trastevere na zapadnoj strani Tibera. Brdo je okruženo šumom pinija i topola te je vrlo mirno u odnosu na gradsku vrevu u podnožju. Uspinjući se ulicom primijetio sam da je četvrt dosta mondena i puna luksuznih vila. Budući da smo se u Rimu našli u proljeće i vrijeme procvata, razne pčele pratile su me tijekom čitavog polusatnog uspona.

Stigavši na vrh, našli smo se na velikoj Piazzi Garibaldi u čijem se centru nalazi spomenik Giuseppeu Garibaldiju, talijanskom generalu i revolucionaru. S ovog mjesta puca jedan od najspektakularnijih pogleda na grad, a panorama dosta podsjeća na kadrove iz nekih poznatih talijanskih serija. Lokalci kažu da je ovo jedna od najboljih zona u gradu. Ovdje smo uzeli jedan espresso i poslušali ulične svirače koji su ispod spomenika zabavljali posjetitelje.

Spustivši se s istočne strane brda, direktno uz rimski Botanički vrt (Orto Botanico di Roma), ponovno smo se našli na ulicama grada.

Do apartmana smo se vratili kako bismo odmorili i nešto pojeli. Prošavši uz obalu Tibera i po Piazzi Venezia pored slavne zgrade Il Vittoriano, osjetio sam nalet prave mediteranske popodnevne vrućine i toplog povjetarca. Ljeto je polako dolazilo.

Večernji izlazak posvetili smo četvrti Campo Marzio, luksuznom i energičnom dijelu grada poznatom po Španjolskim stubama i Narodnom trgu koji se nalaze podno parka Villa Borghese. Šetnja ovim dijelom Rima još je bolja u večernjim satima. Za razliku od drugih gradskih zona, atmosfera je, usprkos gužvama, dosta romantična i prijatna. Zamijetio sam još za vrijeme prvog boravka u Rimu da ti ovdje ne trebaju ni karta ni itinerarij: atrakcije pronađu tebe. Na kraju svake uske ulice nalazi se poneka scenična lokacija, pa nije neki problem ni ako se putem “izgubiš”.

Na prostor Španjolskog trga (Piazza di Spagna) stigli smo u ranim večernjim satima. Bilo je vrijeme proljeća, pa je pogled s trga na Španjolske stube (Scalinata di Trinità dei Monti) pune cvijeća i crkvu Trinità dei Monti bio zaista slikovit, priličan klasičnome Rimu s razglednice. Ovih 135 stepenica jedne su od najfotografiranijih lokacija čitavog grada. Ispod njih nalazi se španjolska ambasada, a po novome zakonu zabranjeno je dugo sjediti na njima, iako nismo baš imali taj osjećaj - mnogi turisti uživali su u razgovoru opuštajući se na stubama.

Španjolski trg povezan je s elegantnom ulicom Condotti (Via dei Condotti), glamuroznim dijelom grada poznatom po mnogobrojnim dizajnerskim trgovinama. Chanel, Gucci, Prada, Dior, Dolce & Gabanna, Bulgari, Hermès, imena se nižu čitavom ulicom. Počastivši se za rođendan sitnicom u Dioru, nastavili smo obilazak i popeli se stubama do crkve te uživali u zalasku sunca nad Rimom.

Hodajući sjeverno kroz Monte Pincioprema parku Villa Borghese, zamijetio sam da je atmosfera ovdje dosta mirnija. Bio je vikend, pa je mnogo ljudi u grupama uživalo u glazbi i panorami sjedeći na travi. Našli smo se na vidikovcu iznad veličanstvenog Narodnog trga (Piazza del Popolo), a večernji pogled odavde bio je fantazija.

Rome wasn’t built in a day

Rimski Kolosej (Colosseo) jedno je od sedam novih svjetskih čuda te najvažniji simbol antičke arhitekture i Rima uopće. Izgrađen 80. godine u vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca, poznat je još i kao “Flavijevski amfiteatar” (Anfiteatro Flavio). Naime, rimski car Vespazijan i njegov sin Tit projektirali su Kolosej za potrebe zabave starih Rimljana: ovdje su se pred skoro 80.000 ljudi odvijale gladijatorske igre, borbe životinja, javna pogubljenja i predstave. Koliko je u ono vrijeme rimski showbusiness bio jak govori i činjenica da su ondje nastupale njihove najveće zvijezde i najjači gladijatori, a ponekad su za potrebe predstava vodom punili centar arene i uvozili prave brodove kako bi dočarali prikaz morskih bitaka.

Danas se ovaj gotovo 2000 godina star amfiteatar nalazi istočno od povijesnog Forum Romanuma, te, zajedno sa njime, brdom Palatinom, Vatikanom i povijesnom jezgrom čini važno područje pod zaštitom UNESCO-a.

Kako bi pružile besplatan pristup kulturnoj baštini, gradske vlasti uvele su slobodan ulaz u Kolosej, Forum i Palatin svake prve nedjelje u mjesecu. Jesmo li imali sreće što smo se baš taj dan našli ovdje? Pa, i ne baš, a razloga su dva. Prvi: gužve su kilometarske. Red na besplatan ulaz u Koloseum doslovno je počeo poprimati oblik zmije i zaokruživati ga. Kaos, vrućina i nestrpljenje bili su očigledni. Drugi razlog: treba dobro čitati upute o ulaznicama jer, ukoliko se kupe online prije posjete, a ulaz se taj dan ne naplaćuje, povrata novca nema. Općenito, ulaznice za atrakcije iznose oko 20 eura.

Kolosej okružuju mnoge povijesne znamenitosti kao što su Konstantinov slavoluk (Arco di Constantino), redovi stubova nekadašnjeg Venerinog hrama (Aedes Veneris et Romae), ostaci gladijatorske škole (Ludus Magnus) te velebna palača cara Nerona - Zlatna kuća (Domus Aurea). Hodajući po ostacima prošlosti doslovno pobacanih po prostoru današnjeg modernog Rima, imao sam osjećaj kao da prolazim kroz vrijeme. S jedne strane - veličanstvene ruševine. S druge - suvremeni restorani i automobili. Totalni kontrast povijesti i sadašnosti.

Otišli smo na ručak u obližnju četvrt Monti. U restoranu s pogledom na Kolosej naručio sam pizzu i mocktail, a cijene su bile i više nego solidne. S obzirom da smo jeli na atraktivnoj lokaciji, očekivali smo i mnogo veću cifru.

Nakon ručka zaputili smo se na brdo Palatin (Palatium), drevno mjesto smješteno zapadno Koloseja i iznad Forum Romanuma. Ovo arheološko nalazište svojedobno je bila luksuzna četvrt Starog Rima u kojoj su živjeli carevi i elita u svojim vilama, pa se može reći kako je ovaj dio iznad grada bio svijet za sebe. Osim ostataka carske palače (Domus Flavia) i privatnog carskog atletskog vježbališta u obliku hipodroma (Stadio di Domiziano), ovdje se također nalaze Vrtovi Farnese (Orti Farnesiani sul Palatino) - prvi botanički vrt Europe iz 16. stoljeća. U povijesnom smislu Palatin ima veliku važnost za čitav Rim budući da je prema legendi na njemu Romul osnovao grad.

Pod jugozapadnim padinama Palatina prostire se ogromna ravnica na kojoj se nekad nalazio Circus Maximus - najveći stadion antičkog svijeta koji je mogao primiti i do sto tisuća gledatelja. Na njemu su se redovno održavale utrke kočija. Danas je gotovo nestao, pa više služi kao javni prostor na kojem se održavaju koncerti i kao park na čijoj se livadi stanovnici opuštaju, šeću i trče. Zamišljao sam kako bi bilo da sam lokalac koji živi u blizini i da svako jutro odlazim na jutarnji jogging po antičkom stadionu. Prezanimljivo.

Spustili smo se s Palatina u dolinu sa njegove sjeveroistočne strane, ravno u Rimski forum (Forum Romanum). Rim je ovdje definitivno sačuvao svoju prošlost: ostaci drevnih ruševina savršeno prikazuju kako je ovo mjesto nekad bilo glavno urbano središte. Tu se odvijao svakodnevni politički i društveni život, a prostor je također bio snažno žarište kulture i religije. Na centralnome dijelu nalazi se nekadašnji trg danas okružen ostacima hramova Veste, Saturna, Cezara i Antonina i Fuastine te slavoluka Septimija Severa (Arco di Settimio Severo) i Tita (Arco di Tito). Osim toga, ovdje su bile smještene i javna zgrada kurije (Curia Iulia) gdje je zasjedao senat te bazilika Julia (Basilica Giulia). Glavna ulica (Via Sacra) prolazila je čitavim Forumom.

Odlučili smo predahnuti od šetnje i uzeli espresso u jednoj od kafeterija smještenih uz ogromnu cestu Via dei Fori Imperiali koja je taj dan bila zatvorena za promet i puna pješaka. Na krcatoj ulici zasjeo sam sa na zidić sa svojim espressom i promatrao ruševine, ljude, palme i galebove dok mi se iz čaše širio miris kave. Čitav grad je zbog blizine mora u pravom mediteranskom štihu, što mu daje dodatnu čar.

Zamijetio sam da su lokalni prevaranti bili dosta aktivni - jedan od njih prišao je paru koji je sjedio pored mene nudivši im “besplatnu” narukvicu. Nakon kratkog razgovora punog neprijatnosti i usiljenog smijeha zatražio je od njih donaciju za taj “besplatan” poklon. Nakon što su ga odbili, ljutito im je oteo narukvicu i nastavio svoj lov na nevine žrtve. Osim toga, ovdje se mogu vidjeti i različiti prevaranti koji sa sobom nose nekakve liste s potpisima i od turista traže “donacije”.

When in Rome…

Stara izreka kaže: Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Očaran sofisticiranim i elegantnim modnim izričajem Talijana, odlučio sam se lijepo odjenuti za večernji izlazak. Nove hlače, sako, dolčevita… Pun samopouzdanja izašao sam na nemirnu ulicu i bacio se u novo otkrivanje grada.

U Rimu se nalaze mnoge povijesne zgrade iz različitih sfera ljudske civilizacije: od antike, preko srednjeg vijeka, pa sve do danas. Meni omiljena svakako je Il Vittoriano. Punim imenom Nacionalni spomenik Viktoru Emanuelu II. (Monumento Nazionale a Vittorio Emanuele II), ova enormna neoklasicistička građevina smještena je na Venecijanskome trgu (Piazza Venezia), tik do brda Kapitola i Rimskog foruma. Izgrađena 1911. godine u čast prvog kralja ujedinjene Italije Viktora Emanuela II; od velikog je povijesnog značaja i u njoj se nalazi Grob neznanog vojnika, pa je često nazivaju i Oltarom Domovine (Altare della Patria).

Ipak, iako je Vittoriano uvijek predstavljao simbol ujedinjenja Italije, on sa sobom nosi i mračnu prošlost. Naime, za vrijeme svoje vladavine, fašistički vođa Mussolini zgradu je koristio u propagandne svrhe te su se ovdje redovno održavale parade koje su veličale režim. Osim toga, u obližnjoj renesansnoj Venecijanskoj palači (Palazzo Venezia) Mussolini se s balkona obraćao tisućama svojih pristaša okupljenih na trgu, pa se danas dio starijih Rimljana srami zgrade i onoga što je ona u prošlosti predstavljala, iako, realno govoreći, ovaj prostor nikada nije bio pokretač te scene, već samo rekvizit. Drugi razlog zašto neki građani ne prihvaćaju Vittoriano je uglavnom estetske prirode. Nekolicina njih smatra kako se zgrada ne uklapa u okolni antički prostor. Ipak, turisti i mlađi stanovnici ga obožavaju, ovdje se fotografiraju, druže i uživaju, a noću je okolica vrlo romantična.

Popeli smo se sporednim Stepenicama nebeskog žrtvenika (Scalinata dell’Ara Coeli) smještenih sa strane Vittoriana, sve do Bazilike Svete Marije (Basilica di Santa Maria in Ara Coeli), odakle se pruža fantastičan pogled na grad. Uživajući u zalasku sunca sjeo sam na stepenice i promatrao ulice čija su se noćna svjetla lagano palila. Nekoliko metara niže nalaze se Michelangelove veoma široke stube Cordonata (Cordonata Capitolina) koje vode do samog vrha brda Kapitola i Kapitolskog trga (Piazza del Campidoglio) eliptičnog oblika. Cijela okolica izgleda vrlo klasično, pomalo pod srednjovjekovnim utjecajem.

Dolce Vita

Posljednji dan u Rimu posvetili smo čuvenoj Fontani di Trevi, jednoj od najveličanstvenijih gradskih fontana na svijetu. Ovo barokno remek-djelo iz 18. stoljeća, dizajnirano od strane arhitekata Nicole Salvija i Giuseppea Panninija, visoko je 26, a široko čak 50 metara. Slikoviti prikaz njezine prednje strane čini fontanu estetski vrlo privlačnom: u sredini se nalazi Neptun, bog mora koji upravlja kočijom s dva morska konja, a sa svake strane smješteni su njegovi sinovi - morski borci Tritoni. Tako lijeva strana simbolizira obilje, a desna zdravlje. Na ovom lokalitetu snimljeni su razni klasici talijanske i holivudske kinematografije kao što su Praznik u Rimu i Fellinijeva La Dolce Vita.

Bili smo vrlo pažljivi kada je u pitanju ovaj lokalitet poznat po ogromnim gužvama, tako da smo za posjetu izabrali ponedjeljak, rano ujutro. Ustali smo se već oko 6 sati, a pješice nam je trebalo kojih dvadesetak minuta laganog hoda budući da se fontana nalazila vrlo blizu našeg apartmana. Naime, četvrti Trevi i Monti odvajaju samo Via Nazionale i tunel pod parkom Kvirinalskih vrtova (I giardini del Palazzo del Quirinale).

Prošavši uskim ulicama, stigli smo na lokaciju na kojoj su se već počeli skupljati turisti, ali su se ipak još mogle uhvatiti dobre fotografije. Po najnovijim saznanjima, ubrzo će se za prilaz ovome mjestu početi naplaćivati ulaz. Vjerojatno gradskim vlastima nije dovoljno što samo od bacanja novčića dnevno iz fontane pokupe više tisuća eura.

Ovdje je smještena i barokna crkva Santi Vincenzo e Anastasio a Trevi, prepoznatljiva po bogatom pročelju s mnoštvom stupova i grbom kardinala Giulia Mazarina iznad središnjeg prozora.

Prije povratka u apartman i spremanja stvari još smo samo trebali svratiti u suvenirnice. Srećom, njih stvarno ima posvuda, postoji veliki izbor, a i cijene se razlikuju od jedne do druge.

Let za Malagu bio je rano popodne, pa sam lagano krenuo na aerodrom. Ovo mjesto zaista je Caput mundi i svatko ga treba posjetiti barem jedanput. Meni je drago što sam imao tu sreću uživati u njemu više puta, a nadam se da se vidimo i opet. Grazie, Roma!