Indonezijski dnevnici (4/4): Jakarta, azijski div koji osvaja dobrotom

Nakon skoro mjesec dana putovanja indonezijska avantura završava se u velikom stilu. Ali doslovno. Prijestolnica Indonezije i jedan od najvećih svjetskih gradova ugostio nas je na tri dana koja su bila dovoljna da barem na trenutak osjetim totalno drugačiju atmosferu od bilo čega što sam do tada doživio. Iako turistički nije previše popularna, Jakarta je definitivno mjesto velikog srca i pozitivne energije.

U globalni metropolis i glavni indonezijski grad Jakartu stigli smo nešto nakon 19 sati. Iskrcavši se iz klimatiziranog vagona na kolodvoru Gambir prvo što sam osjetio bila je prava tropska sparina. Užurbani prolaznici, automobilske trube u pozadini i svjetla ogromnih nebodera bili su moji početni dojmovi budući da je Jakarta bila najveće mjesto koje sam dotad posjetio.

Smještena na sjeverozapadu otoka Jave, nešto niže od ekvatora, Jakarta je sa svojim metropolitanskim područjem od preko 40 milijuna ljudi trenutno najveće urbano središte svijeta. Osim toga, nalazi se na obali Javanskog mora pa je također jedna od najvažnijih svjetskih luka.

Budući da je postala glavnim gradom tek nakon pada nizozemskog kolonijalizma u prošlom stoljeću Jakarta nije od ogromne povijesne važnosti za državu kao primjerice Yogyakarta. Ipak, svojim modernim izgledom i brzorastućom ekonomijom ona simbolizira državnu suverenost a uz to je i najbitnije poslovno i financijsko središte zemlje, te će po svemu sudeći to i ostati čak i nakon izgradnje novog glavnog grada Nusantare na otoku Borneo.

U turističkom smislu grad nema mnogo atrakcija pa nije previše zanimljiv niti romantičan. Užurbana atmosfera neće vas oduševiti ako ste u potrazi za relaksacijom a ni specifična infrastruktura grada nije baš predviđena za mirnu šetnju. Doduše, avanturisti bi se mogli dobro provesti, grad je zaista ogroman i spreman za istraživanje pokazujući “pravu” sliku Indonezije izvan turističkih zona. Ostalim posjetiteljima dovoljna su dva-tri dana da vide najvažnije lokacije, a toliko smo se zadržali i mi.

Vozeći se taksijem do svoje lokacije promatrao sam noćnu sliku grada koji odiše ozbiljnijom energijom nego primjerice Jogja. Kaotičan promet jedan je od glavnih problema Jakarte pa smo se do hotela vozili sigurno pola sata duže od predviđenog. Cijene prijevoza su kao i u ostatku zemlje prilično jeftine, a osim taksija postoje aplikacije Grab i Gojek te opcija vožnje metro željeznicom (MRT).

Sobu za dva noćenja uzeli smo u hotelu Westin nebodera Gama. Neboder je smješten u glavnom poslovnom distriktu - Golden Triangle of Jakarta. Ovaj najelitniji dio grada s brojnim visokim neboderima, uredima i stranim veleposlanstvima nalazi se južno od centra. Također, Gama je sa svojih 285 metara i 70 katova trenutno treća najviša građevina Indonezije. Neboder se nalazi uz glavnu aveniju Jalan Rasuna Said pa je povezanost s gradom odlična.

Cijena normalne sobe u ovom hotelu s 5 zvjezdica iznosi oko 3.700.000 rupija (190 eura). Mi smo zbog bodova bili unaprijeđeni u 50 metara velik club suite na 62. katu zgrade s pravom korištenja lounge prostora i uključenim doručkom. Unutrašnjost apartmana bila je čisti luksuz - veliki prostrani dnevni boravak, soba, dvije kupaonice i spektakularan pogled na noćnu panoramu ogromnog azijskog megalopolisa.

Budući da nas je nakon puta uhvatila grad liftom smo se uzdigli do japanskog restorana u sklopu hotela koji se nalazi uz noćni klub s pogledom na grad. Čitav restoran odisao je hedonizmom a većina gostiju bili su imućniji turisti i bogati lokalni klinci koji su slavili rođendan.

Veliki grad još većih kontrasta

Čim sam se ustao iz kreveta otvorio sam debelu tamnu zavjesu sobe i prvih par minuta bez riječi zapanjeno gledao u panoramu Jakarte. Pogled zaista oduševljava na prvi pogled. S jedne strane, doslovno, Manhattan. S druge - slamovi Rija. Spoj dva svijeta, dvije krajnosti koje se isprepliću živahnim ulicama i širokim avenijama na koje se upravo spuštamo.

Prvi dan razgledavanja vrijeme je bilo prilično sparno, tmurno i kišovito. Posjetili smo povijesnu jezgru Kota Tua (Stari Grad), izgrađenu za vrijeme kolonijalne vlasti Nizozemaca dok se Jakarta još zvala Batavia. Ovaj dio nalazi se na samom sjeveru grada, smješten uz staru luku.

Kota Tua jedno je od rijetkih turistički prilagođenih mjesta u Jakarti - brojne atrakcije, suvenirnice, turistički uredi i ulični zabavljači uglavnom prevladavaju ovdje. U središtu se nalazi trg Fatahillah okružen brojnim zgradama europske kolonijalne arhitekture danas pretvorenim u kafiće, restorane i muzeje. Na trgu je smještena i Gradska vijećnica, jedan od poznatih simbola Jakarte u kojoj se nalazi Povijesni muzej. Čitavo mjesto je vrlo tradicionalno ali nekako odiše urbanom, pomalo mladalačkom atmosferom.

Ekonomska nejednakost grada je očigledna: zaputili smo se do obližnjeg trgovačkog centra udaljenog dva kilometra od Gradske jezgre. Put je trajao nekih pola sata i vodio nas je kroz takozvane Kampungse - divlja, gusto naseljena područja slična brazilskim Favelama koja se mogu primjetiti gotovo svuda u Jakarti i oko nje. Hodajući uskim ulicama osjećao sam kao da se nalazim u labirintu malih kuća, atmosfera je usprkos skromnim uvjetima i lošoj infrastrukturi vrlo živahna i autentična a susjedstvo je puno djece koja se igraju na ulici ili vraćaju iz škole. Iako su Kampungsi vrlo nerazvijeni, stanovništvo ovdje bogato je duhom. Ne osjećate se nesigurno prolazeći ulicama, svi ovdje rade svoj posao, nitko vas ne traži novac i ne pokušava vas prevariti. Jednostavno, žive nekim svojim tradicionalnim stilom života u modernom velegradu. Budući da su poplave jedan od glavnih problema Jakarte, gradska vlast pokušava poboljšati infrastrukturu ovih naselja koja se često nalaze uz rijeku. Dosta toga novoga se gradi i modernizira.

Na samom izlazu iz Kampungsa ponovno smo se našli na jednoj od velikih avenija. Tik do divljih naselja smješten je shopping centar ITC Mangga Dua. Situacija slična kao i kod većine mallova u ovom dijelu svijeta - velik interijer pun mješavine internacionalnih trgovina i štandova smještenih u prizemlju. Tu također možete naći lažni Gucci, Dior i YSL a cijenkanje je dopušteno.

Vraćajući se u hotel malo smo razgovarali sa mladim i simpatičnim vozačem taksija pa se tako bolje upoznali sa lokalnom svakodnevicom Islama. Naime, ovaj vrlo religiozan mladić svako jutro prije svitanja ustaje se, odlazi u džamiju na molitvu i nakon toga vraća se kući odspavati još malo prije odlaska na posao. Kaže da je to ovdje uobičajena praksa.

Nacionalni ponos

Posljednjeg dana Jakarte posjetili smo Monas - simbol slobode i indonezijske borbe za neovisnost od nizozemskog kolonijalizma, izgrađen prema ideji bivšeg državnika Sukarna. Ovaj 132 metra visok kip najpoznatiji je spomenik Indonezije te je stanovništvu od jednake važnosti kao primjerice Eiffelov toranj Francuzima ili Kip slobode Amerikancima. Nalazi se u centru Jakarte na trgu Merdeka, trećem najvećem trgu na svijetu. Trg je okružen zelenim parkom pa je mjesto vrlo opušteno, stanovnici ovdje joggiraju, voze bicikle i odmaraju na klupicama u hladu.

Toga dana mnogobrojni autobusi sa domaćim posjetiteljima iz svih krajeva Indonezije stigli su u razgledavanje a neke simpatične turistice tražile su da se slikamo. Ljudi su ovdje zaista vrlo otvoreni i simpatični, prilaze vam, žele razgovarati sa vama, zanima ih odakle ste - jednostavno vole zapadnjačku kulturu. Iako mnogi od njih ne pričaju engleski, čak i sporazumijevanje rukama poprima zabavan oblik.

Na vrhu Monasa nalazi se ogroman simbol plamena slobode koji se sastoji od 50 kilograma čistog zlata. Odmah ispod njega možete uživati u pogledu na panoramu Jakarte sa vidikovca do kojeg vodi lift. U podnožju je smješten Nacionalni povijesni muzej (Museum Sejarah Nasional) gdje sam se dobro upoznao sa prošlošću Indonezije. Između ostalog, ovdje se nalazi 50 maketa koje prikazuju ključne povijesne trenutke države, od prapovijesti do danas. Ulaznica za muzej bila je vrlo jeftina, samo 5000 rupija (manje od pola eura).

Povratak do Westina protekao je, a kako drugačije nego autentično azijski. Nismo htjeli čekati taksi pa smo pored trga Merdeke uzeli jedan od mnogobrojnih tuk-tukova. Vozač nas je 40 minuta vozio do hotela preko velikih gradskih avenija samog centra Jakarte. Na ovakav način super se upoznaje s gradom pa je iskustvo bilo veoma simpatično.

Vrativši se u hotel spremili smo stvari, nešto pojeli i krenuli na aerodrom Soekarno-Hatta odakle smo imali let za Maleziju. Iako naša azijska avantura još nije gotova ipak sam se za ovaj put pozdravio sa Jakartom, ali i čitavom Indonezijom koje su mi osim životnog doživljaja pružile jako lijepe uspomene.