Indonezijski dnevnici (3/4): Putem Jave

Java ili san? To sam samoga sebe upitao mnogo puta istraživajući bajkoviti i povijesni grad Yogyakartu, srce egzotične Jave. Naša indonezijska pustolovina odvela nas je na mjesta za koja sam mislio da jednostavno ne postoje, ne samo iz razloga što turistički nisu razvikana, već i zbog činjenice da uopće postoji nešto toliko unikatno i zadivljujuće.

View fullsize

Indonezija je zemlja koja se sastoji od više od 17.000 otoka, mi smo posjetili dva. Prvi, vjerojatno najpoznatiji od svih, upravo smo napustili. Onaj drugi na kojeg tek slijećemo također je u superlativu.

Otok Java najmnogoljudniji je otok ne samo Indonezije već i čitavog svijeta. Sa populacijom od 156 milijuna ljudi ovo područje obuhvaća 56% državnog stanovništva ali samo 7% sveukupne površine. Na zapadu otoka smještena je i metropola Jakarta, moderan grad izgrađen za vrijeme nizozemskih kolonija. Ipak, glavni grad Jave u kulturnom i povijesnom smislu jest mnogo manja Yogyakarta koja se nalazi na istoku otoka. Mi smo se zaputili upravo tamo.

Let iz Denpasara za aerodrom Adisucipto trajao je sat vremena. Zanimljivo je spomenuti da smo poletjeli i sletjeli u isto vrijeme budući da se ovdje vremenska zona mijenja za sat unazad. Putovali smo domaćom aviokompanijom Lion u prošlosti poznatoj po generalno lošoj razini sigurnosti i donedavno zabranjenoj u zračnom prostoru EU-a.

Sletjevši na aerodrom dočekala nas je prava javanska atmosfera - plesači odjeveni u tradicionalnu nošnju s bijelim maskama na licima izvodili su performans dobrodošlice karakterističan ovom podneblju.

Yogyakarta je veliko metropolitansko područje specifičnog oblika. Sam grad nalazi se na relativno maloj površini ali predgrađa su ogromna, tako da se od aerodroma do centra i okolice trebate voziti barem sat i pol vremena, ovisno o gužvama koje su veliki problem grada. Cijena taksija inače je oko 400.000 rupija (20 eura).

pozitivan kulturološki šok

Smještena u središnjoj Javi nedaleko vulkana Merapi, Yogyakarta je od važnog povijesnog značaja čitave Indonezije. Osim što ima vrlo visok index razvijenosti grad je također i intelektualni centar zemlje s najboljim fakultetima poznat po studentskom životu. Zbog velike populacije studenata grad je dosta jeftiniji od Balija i Jakarte.

Već na samom izlazu iz zračne luke shvatio sam da se više ne nalazimo na Baliju. Osim agresivnih političkih plakata postavljenih diljem avenija na ulazu u grad također sam primijetio velike sociološke razlike. Stanovništvo je ovdje pretežito islamske vjeroispovijesti. Ipak, to grad čini vrlo zanimljivim. Naime, svakodnevica se savršeno miješa sa poviješću pa ćete na istom mjestu vidjeti kako ulicom punom drevnih hramova prolaze žene u burkama.

Indonezija je najmnogoljudnija muslimanska država. Ipak, ovo nije tipičan islamski način života kakvog možete vidjeti u arapskom svijetu. Stanovništvo ovdje normalno koegzistira sa drugim religijama i poštuje povijesnu baštinu koja datira iz čak 10. stoljeća kada su prostorima vladale hinduističke i budističke dinastije a značajne su i lokalne, javansko-spiritističke religije.

Osim veoma interesantne kulturne mješavine kojom se može pohvaliti grad je također dio posebne regije kojom još uvijek vlada sultan, doduše samo u teoriji. Njegova palača (Kraton Yogyakarta) nalazi se u samom centru.

Zamolili smo vozača da stane pred supermarketom da obavimo kupnju prije dolaska na svoje odredište. Hrana i ostale potrepštine puno su jeftinije od europskih cijena, a unutar trgovine nalazila se velika zelena tržnica puna tropskog voća ali i povrća koje se može pronaći u našim krajevima. Pomalo umoran od azijske hrane odlučio sam kupiti blitvu i mladi krumpir te napraviti mediteransku večeru kad dođemo na lokaciju.

Vozač koji nas je vozio inače radi za vlasnika vile koju smo iznajmili pa smo iduća dva dana koristili njegove usluge prijevoza.

Luksuz u zelenom

Prekrasnu vilu Lawang Ijo u predgrađu Bangunjiwo jugozapadno od centra grada unajmili smo preko Airbnb-ja od vlasnika iz Australije. Cijena noćenja iznosila je 150 eura a u nju su uključene i usluge prijevoza od osobnog vozača o kojem sam maloprije pričao. Vila se nalazi u mirnom susjedstvu Kalibatok okruženom palmama, poljima riže i malim makadamskim cestama pa je atmosfera ovdje bila vrlo opuštena a zalasci sunca prilično scenični.

Koncept kuće je otvoren a unutar kompleksa nalazi se bazen okružen bambusom i tropskim drvećem pa izgledom dosta podsjeća na južnoameričke hacijende. Dio kuće gdje su smještene dnevna soba i kuhinja nema zidove a u spavaonice se ulazi preko terase. Arhitektura se totalno razlikuje od Balija - većina vila u ovome području ima ovakav tradicionalan javanski stil.

Ne želim zvučati pogrešno, ali u Indoneziji nije čudno da uz raskošnije kuće dolazi i posluga. Doslovno - posluga. Svako jutro nas je pri ustajanju dočekao doručak i svježe voće, kuća i bazen većinom su bili očišćeni dok smo bili u izlasku a za dodatne usluge (npr. pranje rublja) samo smo se trebali spustiti u prizemlje i tražiti. Naime, osoblje su činila simpatična dva mladića i djevojka koji su praktički živjeli s nama. Nisu se baš snalazili sa engleskim ali su bili zaista simpatični. Također su imali macu koja bi nas često tijekom dana došla posjetiti.

Prvu noć slatko sam zaspao osluškujući samo zrikavce. Zrak je u Jogji prilično vruć i tropska sparina ne smanjuje se ni tijekom noći ali sve sobe su bile klimatizirane pa nije bilo problema s udobnošću.

I onda, odjednom, u rano jutro me razbudio poziv na molitvu (adhan) iz okolne muslimanske škole. Svi koji su nekad bili u Indoneziji ili arapskim zemljama znaju o čemu pričam. Zvuči zaista zanimljivo, meni osobno jako se sviđa ta melodija, ali u rano jutro, u mrklom mraku…moram priznati bilo mi je nelagodno, nisam znao o čemu se radi. S vremenom smo se navikli.

Bogata povijest Središnje Jave

Najveći budistički hram na svijetu, Borobudur, posjetili smo rano poslijepodne. Dan je bio sunčan i topao ali bez mnogo sparine pa je vrijeme bilo idealno za posjetu. Smješten nedaleko vulkana Merapi i na sat vremena vožnje od grada, ovaj hram savršeno prikazuje antičku povijest budući da datira iz 8. stoljeća i vremena vladavine dinastije Sailendra. Svojevremeno bio je vrhunac budističke arhitekture i simbol duhovnog napretka prema nirvani. Ipak, nakon islamskih osvajanja hram je napušten a dodatno ga je oštetila erupcija Merapija pa je stoljećima praktički bio netaknut. Otkriven ponovo tek u 19. stoljeću, danas je obnovljen i predstavlja simbol Indonezije i važan arheološki artifakt pod zaštitom UNESCO-a. Osim toga što je religijsko mjesto za mnoge hodočasnike, Borobudur je u turističkome smislu glavna atrakcija Jogje.

Ulaznice za posjetu podnožja i vrha hrama te vrt dosta su skupe pa ćete morati izdvojiti oko 300 do 400 tisuća rupija (15-20 eura), ovisno o sezoni.

Kulturna raznolikost zemlje očigledna je u čitavom području Središnje Jave. Većina hramova ovdje je vrlo očuvana i jasan su prikaz kako se Indonezija kroz povijest mijenjala. Primjerice, isto tako posjetili smo i drugi važan monument- Prambanan. Najveći hinduistički hram čitave zemlje izgradjen je u 9. stoljeću, u razdoblju hinduističkog kraljevstva na Javi. Posvećen božanstvima Shivi, Vishnu i Brahmi, ovaj UNESCO-m zaštićen kompleks sastoji se od više simetrično posloženih hramova šiljatih tornjeva i odlikuje se kamenom tamnom strukturom. Najviši hram posvećen Vishnu proteže se do 50 metara a zalasci sunca iza tornjeva posebno su dramatični ako ih gledate sa okolne livade u vrijeme islamskog adhana. Iz obližnjih džamija slušate poziv na molitvu i totalno ste prisutni u sadašnjosti dok promatrate ostatke bogate povijesti zemlje i postanete svjesni kroz koliko je različitih etapa ona ustvari prošla.

Cijena ulaznica za Prambanan varira između 15 i 20 eura, financijski je pametniji izbor uzeti kombinirani posjet zajedno sa Borobudurom budući da je povoljnije.

Unutar kompleksa Prambanan nalazi se za cijelo jedno stoljeće stariji budistički hram Candi Sewu. Često se ni ne primijeti budući da je smješten otprilike 20 minuta hoda sjeverno od glavnog hrama Prambanana. Koegzistencija dobro očuvanih svetišta na istome mjestu odličan je prikaz koliko su se Budisti i Hinduisti međusobno vjerski tolerirali i skladno živjeli. Moram priznati da mi je posjet Candi Sewu bio najomiljeniji. Nema puno posjetitelja jer su većinom svi fokusirani na Prambanan. Vrlo je mirno, a hodajući ruševinama samo osjećate kako puše onaj isti vjetar kroz pukotine drevnog hrama koji je prije skoro tisuću godina bio prisutan u nekoj drugoj civilizaciji. Čista povijest.

Malioboro

Vrativši se u centar Jogje već se smračilo ali to je bilo savršeno vrijeme za posjetu glavnoj ulici grada - Malioboro. Ovaj segment povezuje glavnu željezničku stanicu Tuga sa sultanovom palačom Kraton Yogyakarta i od velike je važnosti čitavog grada. Ulica je posebno živahna u večernjim satima i općenito je poznata kao srce turističkog i lokalnog života. Ističe se brojnim trgovinama, suvenirnicama i street food zalogajnicama.

Atmosfera je ovdje opuštena i jako mi se svidjela, čak i unatoč velikim gužvama. Više sam ljubitelj mjesta koja nisu pretenciozna nego nekako normalna, autentična. Ovdje ćete uglavnom susresti mnogo turista u razgledavanju ali bez one tipične street fashion vibes-pick me usiljene energije. Od lokalaca tu su uglavnom obitelji i mlađa ekipa.

Osim trgovina, od mnogobrojnih atrakcija ovdje se ističu ulični zabavljači i glazbeni bendovi. Osim toga, na svakom uglu naći ćete konjske zaprege i rikše. Ljudi su nas uglavnom diljem ulice nasmiješeno promatrali, djeca su nam prilazila i slikala se sa nama, upitivali su nas odakle dolazimo pa je jasno da stanovništvo ovdje srdačno prihvaća svakoga tko je naizgled različit. Grad nije toliko turistički razvijen i turisti su uglavnom ovdje još uvijek nepoznanica pa vas znaju gledati kao celebritije. Tako sam primjerice imao susret sa jednom djevojkom koja mi je prišla i zamolila me da sa njom snimim video za društvene mreže. Saznao sam da je TikTok zvijezda ovog područja i radi neke sketcheve uglavnom sa strancima.

Nakon snimljenog videa nastavili smo šetnju do Palače i svratili u nekoliko suvenirnica. Ovaj dio stvara veliku glavobolju svim ljubiteljima magneta - dosta ćete se namučiti da nađete ikakve magnete, a kamoli neke po vašem ukusu.

Uz suvenirnice brojni ulični umjetnici crtaju portrtete. Inače volim sakupljati autentične uspomene iz različitih zemalja pa sam ga upitao da me nacrta. Poslao sam mu jednu svoju fotografiju i došao na isto mjesto idući dan da mi uruči portret. Cijena je bila oko 3-4 eura..

Idući dan odlučili smo iskusiti shopping na javanski način. Posjetili smo Malioboro Mall odmah uz ulicu Malioboro koji dosta podsjeća na tipične zapadne trgovačke centre ali razlikuje se po mješavini međunarodnih trgovina i lokalnih štandova na prizemlju gdje možete pronaći tradicionalne javanske suvenire ali i kopije luksuznih brendova odjeće, obuće i parfema. Mall je zatvorenog oblika i klimatiziran što je zlata vrijedno u Jogji..

Posljednjeg dana vrijeme nas prijepodne nije baš poslužilo ali svejedno nismo imali previše vremena budući da smo se nakon kupanja pod kišom morali spakirati stvari i požuriti na vlak.

Iskustvo milijunaša

U indoneziji za pristojnu svotu novca zaista možete živjeti poput milijunaša. Jedan od primjera je vožnja željezničkim sustavom. Poprilično umorni od aviona i aerodroma odlučili smo do Jakarte putovati vlakom, i to na jednoj od najboljih ruta u zemlji. Na ovakav način istovremeno se bolje upoznajemo sa lokalnom kulturom, ne čekamo na aerodromu, a za manje novca uživamo u luksuzu. I to doslovno. Vožnja željezničkom kompanijom KAI (Kereta Api Indonesia) osim ekonomskog također pruža mogućnost putovanja prvim razredom. Takozvani exclusive 1st class dosta podsjeća na business razred aviokompanija i u ponudi su uključeni piće dobrodošlice, obrok po izboru ali i mnogo udobnija sjedala za spavanje u privatnim kabinama. Cijena karte iznosi milijun i 640 tisuća rupija (83 eura) za vožnju od 7 sati između Jogje i Jakarte. Ovaj simboličan iznos u indonezijskoj valuti zaista prikazuje da se kao “milijunaš” može dobro živjeti sa 80 eura u Indoneziji.

Put do Jakarte bio je izvanredan, osoblje je bilo veoma ugodno a čitav put kroz Javu pratila nas je scenična atmosfera i pogledi na okolne vulkane, sela, polja riže i tropske šume.

Nastavak indonezijske avanture je ovdje.