DUBAI - 150 nijansi arapskog El Dorada

Dubai sam uvijek zamišljao kao savršeni grad koji se godinama unazad vrtio po društvenim mrežama kao sinonim raskoši - stakleni neboderi koji paraju nebo, luksuz na svakom koraku i beskrajni novac. Nakon deset dana tamo provedenih shvatio sam da je stvarnost malo drugačija… Impresivno? Apsolutno. Mjesto za život? Baš i ne.

View fullsize

Moje prvo putovanje izvan granica Europe dogodilo se krajem 2023. godine kada sam posjetio Dubai tako da ne znam da li je postojala luksuznija opcija otvaranja novog poglavlja u mojem životu. Povezivost Ujedinjenih Arapskih Emirata s Hrvatskom danas je veoma jednostavna budući da direktni letovi kompanije FlyDubai operiraju svaki tjedan.

Hladan i maglovit Zagreb napustio sam 13. studenog i zamijenio ga s vrlo vrućih 30 stupnjeva pod suncem Emirata. Let od šest sati i promjena tri vremenske zone prošli su poprilično brzo, slušao sam muziku, pojeo obrok i pogledao jedan film. Sletjevši na međunarodni aerodrom u Dubaiju, drugi najprometniji na svijetu nakon Atlante, pokupio sam prtljagu i prošao kroz carinu bez velikih problema, s obzirom da se za UAE nije potrebno prijaviti za vizu - ona se automatski dobija na ulazu u državu ukoliko vam je isti odobren. Uz štambilj u putovnici vlasti Emirata poklanjaju i besplatan SIM card, vrlo ugodno iznenađenje koje inače nije praksa u drugim državama u koje sam poslije putovao. Po izlasku s velelebnog aerodroma uz taksi opciju normalno funkcioniraju i aplikacije kao što su Uber i Bolt pa je bilo vrlo jednostavno naručiti prijevoz do hotela.

Grad budućnosti u srcu pustinje

Prije nego je postao jedan od najpoznatijih svjetskih gradova Dubai je imao vrlo skromne početke. Smješten na Arapskom poluotoku uz obalu Perzijskog zaljeva i okružen Istočnom pustinjom, drugom u svijetu po veličini nakon Sahare, ovaj se grad kao jedan od sedam Arapskih Emirata prije pronalaska nafte bavio ribarenjem, lovom školjkaša i brodogradnjom. Zbog vruće pustinjske klime čija temperatura čak ni zimi ne pada ispod 30 stupnjeva nije bio najugodnije mjesto za život, pogotovo doseljenicima koji su se 1990-ih godina naselili zbog fizičkog rada.

Danas gradom dominiraju futuristički neboderi, luksuzne marine i brze moderne autoceste koje svoj rapidni razvoj duguju ulaganjima, turizmu, nekretninama, avijaciji i trgovini, za razliku od Emirata u okruženju kao što je Abu Dhabi čije se ekonomije većinom baziraju na nafti. Ovo također nije samo još jedan grad Bliskog istoka ili Sjeverne Afrike - Dubai je jedan od modernih centara današnjeg svijeta. Već pri samom dolasku on ostavlja utisak grada koji želi impresionirati. Sve je ogromno, maksimalno i svaki dan gradi se nešto novo, ali ne s ciljem da bude obično ili prosječno. Međutim, uz to dolazi i osjećaj da je sve pomalo umjetno, bez realnog života.

S druge strane, dominantna islamska tradicija i dalje je sveprisutna - od arhitekture do svakodnevnog života. Pozivi na molitvu iz obližnjih džamija, zakoni koji se baziraju na Šerijatu i način odijevanja podsjećaju da se ipak nalazite u nesekularnoj muslimanskoj zemlji. Ipak, za razliku od drugih država Arapskog svijeta ovdje vlada veća tolerancija pa se tako, osim džamija, po gradu mogu zamijetiti i mnogobrojne crkve i hramovi. Sve djeluje znatno liberalnije - turisti imaju veliku slobodu, kultura je otvorenija prema strancima, a tradicija i moderni način života funkcioniraju paralelno bez većih problema. Naposlijetku, skoro 90% stanovnika ovog kozmopolitskog grada su stranci. Osim doseljenika iz zapadnih država u Dubaiju stanuje i mnogo fizičkih radnika iz Indije i Pakistana koji su praktički izgradili čitav grad. Arapski je službeni ali engleski je svakako glavni jezik sporazumijevanja.

Obećavajući početak

Prvih nekoliko dana proveli smo u četvrti Al Jaddaf (الجداف), rezidencijalnom luksuznom dijelu grada smještenom sa zapadne strane Dubai zaljeva. U hotelu Residence Inn by Marriott za 140 eura po noćenju iznajmili smo raskošan apartman s velikom spavaćom sobom, boravkom i kuhinjom. Ipak, ono što zaista oduzima dah jest pogled sa vanjskog bazena smještenog na terasi hotela. Panorama centra grada sa visokim neboderima i istaknutom Burj Khalifom izgleda vrlo spektakularno u vrijeme zalaska sunca - tada se najbolje može primijetiti koliko moderna arhitektura i divljina pustinje koja je okružuje savršeno koegzistiraju.

Luksuz iz druge perspektive

Plažu Jumeirah na kojoj je smješten Burj Al Arab (برج العرب,) posjetili smo idući dan. Ovaj poznati hotel jedan je od najskupljih na svijetu i svojevrstan simbol Dubaija. Izgradjen 1999. godine, sa svojih 320 metara svojevremeno je bio najviši hotel na svijetu a često ga nazivaju i jedinim postojećim hotelom sa sedam zvjezdica.

Ležeći doslovno ispod hotela na ležaljkama obližnjeg luksuznog beach bara bio sam okružen klijentelom koja za obični baldahin plaća oko tisuću arapskih dirhama (230 eura) i uživa u drijemanju uz skupocjene koktele i shishu. Paprene cijene pića, kave i minijaturnog cheesecakea dale su mi do znanja da je ponekad u redu počastiti se, ali ipak mi je bilo draže uživati na vrućem pijesku i kupati se u veoma toplom moru, što je ovdje još uvijek na nekim mjestima besplatno.

Ironično, jedno od najživljih iskustava u luksuznome gradu hedonizma nije bilo vezano ni uz skupi bar na plaži, ni uz shopping, već uz vožnju jet skija ispred Burj Al Araba. Gledati taj hotel s obale je jedno, ali prići mu s vode je potpuno druga priča. Vožnja po otvorenom moru, brzina, pogled na skyline i osjećaj slobode stvorili su jedan od rijetkih momenata gdje Dubai nije djelovao umjetno i isplanirano već stvarno uzbudljivo. Mokar, na jet skiju, daleko od klimatiziranih prostora i savršenih interijera također sam upoznao simpatičnog Rusa sa kojim sam proveo nekoliko zabavnih dana na plaži.

Stari Dubai

S druge strane, jedno od najpozitivnijih iznenađenja bila je Stara jezgra iz koje je nastao moderan i sjajan grad kojeg danas poznajemo. I dok je taj novi Dubai pomalo sterilan, ovdje sam imao osjećaj da sam u stvarnom gradu i da na pravi način mogu upoznati kulturu u kojoj se nalazim. Napravili smo malu šetnju uskim ulicama povijesne četvrti Al Fahidi (حي الفهيدي التاريخي) pune tradicionalnih kuća iz 19. stoljeća i odlučili večerati u jednom od lokalnih restorana smještenih uz morski kanal. Cijene su ovdje mnogo niže i pristupačnije normalnim turistima a gosti i osoblje bili su jako opušteni. Nakon večere prošetali smo mirnim susjedstvom te prešli kanal jednom od jednostavnih brodica koje plove svakih desetak minuta.

A onda - potpuna suprotnost. Kaos i energija na tradicionalnim arapskim bazarima kao što su Gold Souk (najveća tržnica zlata na svijetu) i Spice Souk. Mirisi orijentalnih začina i lokalne hrane, utjecaj perzijske i indijske kulture, gužva, arapski jezik glasnih lokalaca, očarani turisti - sve je djelovalo vrlo živahno i vrlo stvarno. I to je taj kontrast koji definira ovaj grad: jedan dan možeš piti skupi koktel u modernom neboderu a par sati kasnije voziš se drvenim čamcem starim više od pola stoljeća s lokalnom ekipom do orijentalne tržnice.

Lokalni prodavači su ovdje veoma ljubazni prema turistima kojima žele prodati što god mogu. Ne sjećam se kada sam zadnji put dobio toliko komplimenata na račun izgleda kao na lokalnoj tržnici u Dubaiju. I, naravno, neki su upalili. Kupili smo par suvenira, začine, jednu maramu koja se veže kao turban za uspomenu i nekoliko komada lokalnog nakita. Cijene su veoma pristupačne a cijenkanje je dozvoljeno, pa čak i poželjno.

Osim toga, već dobro poznato crno tržište markirane odjeće, obuće i kozmetike ovdje cvjeta. Nekoliko britanskih i njemačkih turista očito dobro upoznatih s procedurom točno su znali u koju uličicu skrenuti i gdje se nalaze tajne trgovine luksuzne robe. Naravno, ni ja nisam mogao odoljeti a da barem ne vidim kako to izgleda. U svakoj ulici sa strane stajao je neki mladić koji je dozivao ljude u skrivene trgovine. Iza oronulih zidova, popevši se starim stepenicama, otkrili smo čitavo jedno bogatstvo. Ferragamo, Hermès, Dior i Balenciaga čekali su na svoje nove vlasnike u rashlađenim, modernim i lijepo uređenim skrivenim buticima po trostruko nižim cijenama. Nisam neki ekspert, ali nisam zamijetio nekakvu razliku između lažnjaka i originala.

Život u Dubai Marini

Nekoliko smo dana proveli u Dubai Marini (مرسى دبي), jugozapadnom dijelu grada koji doslovno izgleda kao zasebni futuristički metropolis noću prikazujući kako su svijet u budućnosti zamišljali ljudi iz prošlosti. Ogromni stakleni neboderi, luksuzni hoteli, lijepo uređena šetnica uz morski kanal po kojem plove jahte i nabrijani sportski automobili po ulicama neki su od istaknutih doživljaja Marine. U blizini ovog područja nalazi se i umjetno otočje Palm Jumeirah na kojem rezidencije imaju mnogi milijarderi.

Navečer u Marini ima života - ljudi šeću, restorani su puni, a energija je vrlo živa. Ovaj grad kao da ne spava, navečer treba zatvoriti prozore i navući dva velika sloja zavjesa da se pokuša uloviti san.

Iznajmili smo luksuzni apartman od osamdesetak kvadrata sa dvije spavaonice, tri kupaonice, ogromnom dnevnom sobom i kuhinjom za dvjestotinjak eura po noćenju. Zgrada u kojoj se apartman smjestio odisala je staromodnim šarmom u modernom obliku - osim vratara, u prizemlju su se nalazile recepcija i nekoliko liftova. Osim toga, na raspolaganju smo imali teretanu i vanjski bazen s pogledom na okolne nebodere pa je iskustvo više izgledalo kao da smo bili smješteni u luksuznom hotelu.

Najzanimljivija se anegdota dogodila prvu noć našeg boravka kada me usred noći probudio poziv na molitvu iz okolne džamije. Dubai mi je bio prvo putovanje u muslimansku zemlju pa me ovo iskustvo malo iznenadilo, pogotovo u mračno rano jutro. Uz to, pustinjska oluja koja je poharala grad tu noć porušila nam je rublje koje smo sušili na balkonu pa sam, žurno ga skupljajući po najvećem pljusku, ostao sav mokar.

“Wow” efekt koji brzo prođe

Posljednji dio boravka u Dubaiju proveli smo u samom središtu grada kojeg još nazivaju i Centar Sadašnjosti (وسط مدينة دبي). Gotovo sve što se ovdje nalazi je u doslovnom augmentativu: drugi najveći trgovački centar na svijetu - Dubai Mall (دبي مول,), najveća svjetska fontana koja svaku večer radi spektakularni show i, naravno, najviša zgrada na svijetu - Burj Khalifa (برج خليفة), simbol Dubaija i njegove moći i raskoši. Ovaj neofuturistički neboder izgradjen 2009. godine visok je 830 metara i da - prvi pogled na njega sa tla stvarno oduzima dah.

Posjeta panoramskom vidikovcu At The Top smještenom izmedju 124. i 125. kata na 450 metara visine iznosila je oko 600 dirhama (140 eura) za dvije osobe, a u cijenu je bio uključen i ručak u restoranu u podnožju nebodera. Htjeli smo uzeti jeftinije karte bez obroka ali nisu bile dostupne za vrijeme našeg boravka u Dubaiju. Kao ljubitelj panoramskih pogleda sa velikih visina ipak nisam ostao razočaran: pogled na čitav grad, arapsku pustinju i morski zaljev zaista su spektakularni.

Dubai Mall posjetio sam nekoliko puta, bilo da se radilo o shoppingu ili običnom razgledavanju. Iako je estetski sličan klasičnim zapadnim trgovačkim centrima, ovaj kilometarski megaloman ima više od 1200 trgovina, poseban dio samo sa luksuznim brandovima, desetine restorana, akvarij s morskim psima i ražama, ogromne zidne fontane i kino dvorane. Za vrijeme prve posjete doslovno sam se izgubio na parkiralištu centra pokušavajući pronaći stajalište za Uber.

Mali stan s pogledom na čitav centar unajmili smo u neposrednoj blizini Burj Khalife, za 60 eura po noćenju. Ova četvrt bila je nekako najbliža osjećaju normale - u blizini su se nalazila dječja i nogometna igrališta, park za pse i lokalne trgovine gdje se cijene ne razlikuju previše od onih europskih. Od svih dijelova grada ovdje sam imao osjećaj da bih hipotetski čak mogao i živjeti, ako iz priče izuzmemo paklene dnevne vrućine. Ipak, nakon par dana i noći provedenih s pogledom na Burj Khalifu taj wow osjećaj polako je počeo blijediti. Sve je savršeno uređeno ali je pomalo bez duše. Kao da je grad dizajniran da se u njega gleda, a ne da se u njemu živi.

Atrakcije vrijedne posjete

Iako je grad pun veoma zabavnih turističkih atrakcija i mnogobrojnih aktivnosti od kojih se ističu vožnja kroz dine u pustinji, kulturno uzdizanje u Muzeju Budućnosti, tura helikopterom i kontroverzni FlyDining, za prvu posjetu je dovoljno obići basic opcije.

Jedno od najzabavnijih mjesta u čitavom gradu je vodeni park Aquaventure ili Atlantis World, veliki kompleks oko hotela Atlantis The Palm. Ovo nije samo još jedan običan zabavni park - sve je na maksimumu, u klasičnom Dubai stilu. Ogromni tobogani, adrenalinski Leap of Faith kroz tunel sa morskim psima i kilometri vožnje kroz atraktivnu rivijeru divlje rijeke ispunili su nam dan a iskustvo je stvarno bilo nezaboravno. Ipak, manje probleme stvarale su ogromne gužve a cijena je dosta paprena - oko 400 dirhama (90 eura) po osobi za cijeli dan.

Dubai Frame (برواز دبي,), gradjevina u obliku okvira visoka 150 metara, zbog ideje i pogleda također je vrijedna posjete. Sa nje se vide dvije strane Dubaija: stariji dio s tradicionalnim četvrtima i vodenim kanalom te novi, moderan dio s neboderima. Na vrhu se nalazi stakleni pod po kojem se može hodati a podnožje gradjevine okružuje prekrasan urbani zeleni park Zabeel.

Situacija sa panoramskim vrtuljkom, Ain Dubai (عين دبي) bila je pomalo zbunjujuća. Naime, ovaj kotač smješten na otoku Bluewaters ponekad radi, a ponekad ne. Nažalost za vrijeme naše posjete bio je zatvoren, ali je svejedno bilo fascinantno izbliza vidjeti najveći panoramski vrtuljak na svijetu, visok čak 250 metara.

Proteklih deset dana koje sam proveo u Dubaiju uglavnom sam se nalazio između dvije vatre: oduševljenje gradom i realnost (visoke cijene, vrućina i fake luksuz) svaki dan su se izmjenjivali pa sam na kraju pošteno izvagao svoj finalni dojam.

Da li bih mogao tamo živjeti? Iskreno - ne. Dubai je fantastičan za doživjeti barem jednom u životu ali meni osobno ne djeluje kao mjesto gdje bih se mogao dugoročno osjećati opušteno.

Da li bih ga ponovo posjetio? Hell yeah!