Moja grčka avantura I: Kalispera, Atena!

Kultura i civilizacija antičke Grčke oduvijek su mi nekako bile posebno bliske. Još u djetinjstvu postao sam zaljubljenik u grčku mitologiju iznova čitajući knjigu svih poznatih antičkih mitova i legendi o Pegazu, Meduzi, Heraklu, Kentauru, troglavom psu Kerberu, nimfama, Dedalu i Ikaru. Tijekom vremena me počela fascinirati i impresivna grčka filozofija, znanost i arhitektura, u srednjoj školi sam učio starogrčki jezik i slušao laïko glazbu, a moja prva tetovaža vezana je uz spartansku umjetnost. Ipak, na završni maturalac u četvrtom razredu nisam otišao smatrajući da je financijski pametnije ulaganje upis u autoškolu. Ovaj putopis ne želim pretvoriti u patetiku, već samo naglasiti koliko mi je put u Atenu zaista bio kao ostvarenje dječjeg sna. Razočarala me ili ne, napokon ću je vidjeti.

Kasno ljeto, završetak kolovoza. Došao je i taj dan! Vrijeme je za put u Grčku! Već odavno spakirani kofer ubacio sam u Uber i krenuo put aerodroma. Povratni let grčke aviokompanije Aegean Airlines po cijeni od 200 eura iz vrućeg Zagreba krenuo je u kasno poslijepodne, a dva sata kasnije već sam bio na atenskom internacionalnom aerodromu Eleftherios Venizelos (Ελευθέριος Βενιζέλος) udaljenom 40 kilometara istočno od centra grada.

Kolijevka zapadne civilizacije

Nazvana po božici mudrosti, Atena (Αθήνα) je jedan od najstarijih gradova na svijetu. Njezina tisućljetna povijest bila je burna i promjenjiva - sve od čuvenog Zlatnog doba u 5. stoljeću prije Krista koje je u nasljeđe ostavilo brojne ruševine antičkih hramova, preko statusa slobodnog grada u rimskoj provinciji, pa do demonstracija na ulicama grada 1974. godine koje su rezultirale svrgavanjem kralja i ukidanjem monarhije nakon pada vojne diktature. Bila je centar kulture i znanosti dugi niz stoljeća i dom najvećih svjetskih mislilaca poput Sokrata, Platona i Aristotela, a ovdje su se rodile i mnoge ideje koje čak i u ovome trenutku oblikuju svijet kao što su primjerice demokracija i Olimpijske igre.

Danas je Atena moderan grad, prijestolnica Grčke i sa svoja četiri milijuna stanovnika jedno od najvećih metropolitanskih područja Europske Unije i Mediterana. Poznata je kao svjetska turistička destinacija i kao jedan od najsunčanijih gradova Europe. Smještena na jugu države, na poluotoku Atika (Περιφέρεια Αττικής), najjužniji je glavni grad kopnenog dijela kontinenta i ima obalu na Egejskom dijelu Sredozemnog mora.

u ritmu Atene

Bili smo smješteni u gradskoj četvrti Kallithea (Καλλιθέα). Za 140 eura po noćenju uzeli smo sobu u luksuznom hotelu Mariott smještenom uz poznatu aveniju Andrea Syngrou (Λεωφόρος Ανδρέα Συγγρού). S obzirom da se Grčka nalazi u istočnoeuropskoj vremenskoj zoni, ovdje je razlika od Hrvatske sat vremena, pa je već bila ponoć. Prije noćne šetnje htjeli smo nešto pojesti i naručili smo dostavu. Želeći testirati svoje znanje novogrčkog koji se toliko ne razlikuje od svoje starije varijacije, uspio sam pročitati i saznati što se sve od hrane nudi na meniju. Osim toga, u sobi sam pronašao knjigu šala koju sam nadobudno listao u nadi da ću razumijeti o čemu se radi. Nakon jela krenuli smo u kasnovečernje istraživanje okolice.

Točno preko puta hotela smjestio se moderan kompleks Kulturnog centra Stavros Niarchos (Κέντρο Πολιτισμού Ίδρυμα Σταύρος Νιάρχος), nazvan po grčkom brodovlasniku čijom fondacijom je financiran i izgrađen 2016. godine. Unutar kompleksa nalaze se kuća Grčke Nacionalne Opere, urbana zgrada Nacionalne Knjižnice s restoranom i dugačak vodeni kanal s fotanama po kojem se može voziti kajak. Čitav kompleks okružen je ekološkim parkom dizajniranim da štedi vodu i energiju, te ispunjenim mediteranskim biljkama kao što su masline, borovi i lavanda. Ovaj park lokalnom stanovništvu služi kao svojevrstan bijeg od gradske vreve: tu se može trčati, voziti bicikl i opuštati na klupici dok se djeca igraju. Budući da se nalazi vrlo blizu luksuzne marine s jahtama, s vrha zgrade puca pogled na Egejsko more na južnoj strani, te na panoramu Atene na sjevernoj strani. Ulaz u kompleks je besplatan.

Nakon sinoćnje posjete južnog dijela Atene i Kulturnog centra smještenog nedaleko Faliro zaljeva u Kallithei, iduća dva dana uglavnom smo provodili u strogom centru grada. Nakon doručka zaputili smo se ka povijesno važnom trgu Syntagma (Πλατεία Συντάγματος) na kojem se nalazi stara neoklasicistička Kraljevska Palača (Παλαιά Ανάκτορα) iz 19. stoljeća. Nakon ukidanja monarhije u nju je smješten danas aktivan Helenski Parlament (Ελληνικό Κοινοβούλιο).

Možda i najveća atrakcija ispred zgrade Parlamenta je vojna straža čiji se vojnici - evzoni (Εύζωνοι), tik uz Grob neznanog junaka ceremonijalno smjenjuju svakih sat vremena. Trg je općenito poznat kao simbol grčke demokracije te su se na njemu održavali razni povijesno važni protesti. Iza zgrade Parlamenta smješten je veliki Nacionalni vrt (Εθνικός Κήπος) koji je u prošlosti bio u vlasništvu Kraljevske palače, a danas je gradski park pun ribnjaka, palmi i ostataka antičkih ruševina.

S trga smo se spojili na ulicu Panepistimiou (Οδός Πανεπιστημίου) i ušli u četvrt Neapoli (Νεάπολη). Ovdje smo posjetili Atensku Akademiju (Ακαδημία Αθηνών) čija zgrada je izgrađena u 19. stoljeću, ali temeljno načelo vuče iz razdoblja Platonove akademije. Ispred nje nalazi se lijepo uređeni park sa statuama Atene i Apolona postavljenih na visokim stupovima lijevo i desno od ulaza. Na samom početku stepenica nalaze se kipovi filozofa, a na vrhu su smješteni jonski stubovi, pa zgrada neodoljivo podsjeća na hramove antičke arhitekture.

Prešli smo cestu i ušli u mondenu četvrt Psyri (Ψυρρή) poznatu po bogatom noćnom životu. U Sofoklovoj ulici nedaleko trga Omonoia (Πλατεία Ομονοίας) popili smo piće i malo odmorili. Atenski svakodnevni život općenito je vrlo temperamentan i bučan, a miks drevne i moderne arhitekture koji se često viđa na ulicama ovog mediteranskog grada dosta podsjeća Kairo ili Bejrut, iako također ima dosta balkanskog utjecaja u glazbi, hrani i kulturi.

Nakon pića posjetili smo Nacionalni Arheološki muzej (Εθνικό Αρχαιολογικό Μουσείο), jedan od najvažnijih i najpoznatijih svjetskih muzeja koje čuva svo blago antičke povijesti. Ogromna kolekcija uključuje skulpture stare 2.000 godina, zlatnu Agamemnonovu masku iz Mikene, keramičke vaze iz Krete sa prikazima mitoloških scena i svakodnevnog života, egipatske pogrebne maske, freske, brončani kip boga mora Posejdona iz Artemizija, razna djela iz arhaičkog i klasičnog razdoblja te mehanizam iz Antikitere koji se smatra prvim analognim računalom u povijesti. U vanjskom atriju muzeja pod borovima smještene su mnoge statue bogova, a ljetna atmosfera i zvukovi zrikavaca pojačavaju doživljaj antike. Ulaz smo platili oko 15 eura po osobi.

Prije povratka u hotel vratili smo se do Syntagme i posjetili poznatu ulicu Ermou (Οδός Ερμού) koja se spaja sa Helenskim Parlamentom na istoku te prolazi kroz sajmišni distrikt Monastiraki (Μοναστηράκι) i njegov istoimeni trg na kojem je smješten kameni samostan iz 10. stoljeća. Hodajući ulicom prema zapadu put priječi mala pravoslavna crkvica Kapnikarea (Καπνικαρέα). Ovdje se također nalaze mnogobrojni butici i internacionalne trgovine odjeće pa smo obavili mali shopping.

Atena je gust grad koji je usprkos svojoj metro željeznici poznat po ogromnim gužvama i ovdje je vrlo teško pronaći parkirno mjesto. To je rezultiralo takozvanom taksi kulturom - mnogo ljudi ga koristi jer je najjednostavnije prijevozno sredstvo s velikim utjecajem na svakodnevni život građana - ovdje se vrlo često, kao u New Yorku, može dignuti ruka i pozvati taksi. Danas je broj taksija po glavi stanovnika ogroman, jeftiniji su nego u ostatku Europe, ali ima i dosta onih koji pokušavaju prevariti s taksimetrom. Bez obzira na ovakvu situaciju, Uber i Bolt u normalnoj su funkciji, iako mi se prvi puta dogodilo da sam naručio Uber na kojoj je pisala jedna registracija, a došao je skroz drugi automobil. Zbog svoje skeptičnosti pri razgovoru s temperamentnim vozačem zaradio sam od njega jednu zvjezdicu.

Vječni Gornji grad koji je promijenio svijet

Nakon popodnevnog odmora u hotelu bilo je vrijeme da posjetimo ono zbog čega sam i htio doći u Grčku - Atensku Akropolu (ἡ Ἀκρόπολις τῶν Ἀθηνῶν). Danas simbol stare Grčke i čitave zapadne civilizacije, Akropola je izgrađena kao religijsko središte na istoimenom brdu iznad drevne Atene u doba najvećeg prosperiteta između razdoblja Perzijskog i Peloponeskog rata poznatom i po nazivu Zlatno ili Periklovo doba (5. st. pr. Kr.). Ovaj svjetski poznati kompleks očuvanih dijelova antičkih građevina kroz stoljeća je preživio ratove, eksplozije i pljačke, a danas je pod zaštitom UNESCO-a.

Cijene ulaznica u ljetnoj sezoni vrtloglavo rastu, u razdoblju od svibnja do listopada iznose oko 30 eura. Karta se može kupiti direktno na ulazu, a gužve su, očekivano, ogromne. Vrijeme nas je ipak poslužilo. Dan je bio sunčan, ali ne previše vruć pa nije bilo toliko nelagodno penjati se do vrha. Ipak, razmišljao sam o tome kako bi bilo da posjetimo Atenu zimi. Kladim se da bi ugođaj vrlo vjerojatno bio totalno drugačiji, možda čak pomalo egzotičan, pogotovo primjerice, u vrijeme Božića.

Na samom ulazu prošli smo kroz dorske Propileje (Προπύλαια), u antici poznate kao svečani prilazni trijem koji vodi do glavnih hramova. Po Plutarhovim spisima, navodno ih je izgradio Mnesiklo, poznati arhitekt u vrijeme Periklove vladavine. Sa strane, na rubu stijene, smješten je mali i elegantan Hram Atene Nike (Ναός Αθηνάς Νίκης).

Napokon, prošavši propilejska vrata, ispred mene stajao je veličanstveni Partenon (Παρθενών), najpoznatiji hram na svijetu, posvećen božici Ateni i izgradjen u 5. stoljeću prije Krista. Inače, poznat sam kao putnik koji nema sreće sa glavnim svjetskim turističkim odredištima. Posjetio sam London u vrijeme popravka slavnog Big Bena, Madrid kada su restaurirali Puerta de Alcalá, a Pariz dok se obnavljao park Champ de Mars podno Eiffelovog tornja. Ipak, sa Partenonom situacija je malo drugačija. Naime, građevinske skele koje stoje uz njega simboliziraju vječno obnavljanje ovog mjesta koje se tisućljećima oduprijevalo vremenu i raznim drugim neprilikama, a iz ove perspektive prikazuju ga kao izranjavanog i osjetljivog, te mnogo puta obnavljanog, ali opet prkosnog, jakog i ponosnog.

Sa sjeverne strane Partenona smjestio se manji hram jonskog stila Erehtej (Ἐρέχθειον), poznat po svojem trijemu kora sa karijatidama u obliku stubova. Podno Partenona, na padinama južne strane Akropole, nalazi se Dionizijevo kazalište (Θέατρο του Διονύσου), aukustični polukružni teatar i kolijevka grčke tragedije i komedije na čijoj su pozornici nastupali Eshil, Sofoklo i Euripid.

Vrijedilo je čekati - okružen prelijepim očuvanim ruševinama, hramovima i statuama, mirno sam stajao i promatrao Partenon razmišljajući kako čvrsto stojeći i dalje prkosi vremenu. Prošle su tisuće godina i stotine generacija, a isti vjetar i dalje puše kroz stubove ovog hrama, proizvodeći iste zvukove koje su slušali ljudi koji su kroz povijest prolazili istim mjestom gdje trenutno stojim i ja. Fenomenalna mediteranska atmosfera, goli kamen i zalazak sunca dodatno su pojačali efekt čitavog mjesta pa mi čak nisu smetale ni tolike gužve, a ni glasni redari koji su prijetili kaznama turistima ukoliko rade grimase pozirajući ispred hramova. Ja kao da sam se totalno isključio iz buke koja me okruživala.

Vruća noć u mediteranskom metropolisu

Nakon što smo se spustili s Akropole posjetili smo obližnje brdo Areopag (Άρειος Πάγος) smješteno sa njene sjeverozapadne strane. S ovog kamenog prostora okruženog visokim čempresima pruža se fenomenalan pogled na večernja svjetla Atene i Akropole. Nabacili smo nekoliko fotografija i vratili se u grad po uskoj ulici Panos prekrivenoj vinovom lozom u kojoj se nalazi Muzej moderne grčke kulture.

Našavši se u povijesnoj četvrti Monastiraki prošetali smo uz Rimsku Agoru (Ρωμαϊκή Αγορά) izgrađenu u vrijeme kada je Atena bila pod rimskom vlašću. Romantičnoj večernjoj atmosferi pridonijeli su ulični zabavljači koji su pjevajući uz pratnju buzukija zabavljali turiste pod dorskim stubovima Vratiju Atene Arhegetide (Η Πύλη της Αθηνάς Αρχηγέτιδος).

Monastiraki je vrlo dinamičan distrikt sa restoranima i modernim kafićima, tu se nalazi i tradicionalni grčki buvljak pun suvenirnica i trgovina rukotvorina, antikviteta i odjeće. U arhitekturi je dosta vidljiv osmanski utjecaj. Noću je atmosfera vrlo energična i ulice su pune turista pa se u jednom trenutku stvore toliko velike gužve da ih doslovno zakrče.

U ulici Adrianou sjeli smo u jednu od lokalnih taverni (ταβέρνα) gdje smo okusili autohtonu grčku hranu. Poznati i sad već skoro internacionalni gyros smo preskočili kako bismo naručili nešto malo autentičnije. Tako su se na našem meniju našli Giouvetsi (γιουβέτσι), jelo slično đuveču koje se sastoji od kritharaki tjestenine s govedinom u crvenom umaku i veoma ukusna Moussaka (μουσακάς), koja se ovdje priprema s rajčicom i bez krumpira. U okolici se nalaze i brojne turske slastičarnice poznate po pripremi baklave. Cijene u restoranima nisu toliko jeftine, ali svejedno i dalje puno niže nego na hrvatskoj obali.

Grci su jako simpatični i opušteni, a iz dosta restorana može se čuti njihova melodična turbo-folk inačica laïko. Ono na što treba pripaziti jest sporazumijevanje s lokalcima, kod njih je kimanje glavom gore-dolje glavni način prikaza odobravanja i negodovanja. Naime, kada glavu blago spuste prema dolje to znači da, a ukoliko je kratko trznu unazad znači da se ne slažu sa nečim. Druga ključna stvar je grčki vokabular: grčki “da” zvuči kao ne (Ναι), a “ne” je ohi (Όχι).

Gdje kamen još uvijek pamti

Nakon prospavane noći vratili smo se u centar Atene i ovoga puta posjetili povijesnu gradsku jezgru Plaka (Πλάκα), smještenu sjeveroistočno Akropole. Neoklasicistička arhitektura građevina toplih boja i labirint uskih kamenih ulica ispunjenih cvijećem oleandra neke su od glavnih osobina ove četvrti koja se zbog blizine Akropole i mnogih arheoloških nalazišta još naziva i Susjedstvom bogova.

Tu je smješten i arheološki Muzej Akropole (Μουσείο Ακρόπολης) u kojem se nalazi više od 4.000 artifakata pronađenih na području Akropole, sve od Egejske civilizacije, preko Grčke pod upravom Rima, pa do razdoblja Bizanta. Ovaj novi, moderan muzej izgrađen je u podnožju brda 2009. godine, zamijenivši staru inačicu koja se nalazila na samoj Akropoli. Cijena ulaznice je oko 20 eura.

Šetajući šarmantnim ulicama Plake i pritom uživajući u ukusnom grčkom gelatu, vidio sam mnoge građevine iz različitih povijesnih razdoblja. Jedna od njih je i Crkva svetog Nikole Rangavasa (Ιερός Ναός Αγίου Νικολάου Ραγκαβά) bizantske arhitekture iz 11. stoljeća, a koja je danas dio Grčke pravoslavne crkve.

Prošavši ulicom Prytaneiou presjekli smo poznatu usku uličicu Mnisikleous u kojoj se nalaze slikovite Mnesiklove stube (Σκαλοπάτια της Μνησικλέους) s brojnim grčkim tavernama poredanim po stepenicama. Po istoj ulici Panos, po kojoj smo se jučer spustili s Akropole, sišli smo do Rimskog Foruma koji danju odaje totalno drugačiju sliku. Palme i masline prekrivaju uređeni teren pun antičkih ruševina na kojem se nekad nalazilo srce društvenog i političkog života Atene pod rimskom vlašću i koji je zamijenio dotad aktivnu, stariju grčku agoru. Ovdje se nalazi i Kula vjetrova (Ωρολόγιο του Κυρρήστου), antički sat koji je služio kao meterološka stanica.

Ulicom Polignotou uspeli smo se na šljunčanu stazu Obilaznice drevne tržnice (περιφεριακή οδός αρχαίας αγοράς) koja okružuje grčku Agoru sa južne strane. Ovdje smo sa vanjske strane ograde izbliza mogli vidjeti bizantsku Crkvu svetih Apostola (Άγιοι Απόστολοι Σολάκη) iz 10. stoljeća, te ostatke mnogih hramova, drevnog atenskog zatvora i rimske kupelji.

Na zapadnoj strani povijesnog nalazišta spojili smo se sa poznatim širokim šetalištem Apostola Pavla, živahnim područjem punim suvenirnica, umjetničkih galerija, turističkih atrakcija, restorana i uličnih zabavljača. Napokon, stigavši do samog ulaza u drevnu grčku Agoru (Αρχαία Αγορά της Αθήνας) sa ulice Adrianou na sjevernoj strani, kupili smo ulaznice. Jedna iznosi 10 eura, a ukoliko se kombinira zajedno sa posjetom Akropoli tada je cijena duplo veća. Ispred ulaza nalaze se ostaci Oslikanog trijema Stoa Poikile (ή Πεισιανάκτειος στοά).

Srce drevne Grčke

Drevna atenska agora u svojoj prošlosti bila je središte svog političkog i društvenog zbivanja. Tu se nalazila tržnica, sud i zgrade gradske uprave. Ljudi su se okupljali, raspravljali, zabavljali i demonstrirali na trgu te molili u mnogobrojnim hramovima. Danas se ovdje nalazi veliko arheološko nalazište puno ostataka njihove prošlosti.

Neki od atraktivnijih lokaliteta su ostaci Oltara dvanaest bogova i Strategeiona te temelji hramova Afrodite, Apolona, Aresa… Međutim, onaj najpoznatiji je Hefestov hram (Ναός Ηφαίστου) ili Theseion (Θησείον), vjerojatno zbog činjenice što je najočuvaniji grčki hram današnjice. Nalazi se na brdu Agoraios Kolonos (Αγοραιος) u sjeverozapadnome djelu Agore, a kroz povijest je služio i kao Pravoslavna crkva. Dramatični debeli dorski stupovi hrama pojačavaju njegov osjećaj moći pa se može samo zamisliti kakve su to građevine bile prije više tisuća godina. Ipak, estetski možda i najprivlačnije mjesto bili su stubovi atletičara sličnim Hermesu koji okružuju ruševine antičkog Odeona iz Agripe.

Izašavši iz područja agore put smo nastavili istočno po ulici Adrianou i zatekli se kod ostataka povijesne Hadrijanove knjižnice (Βιβλιοθήκη του Αδριανού) smještene tik do trga Monastiraki. Ovdje smo zastali i obavili kupnju nekih suvenira.

Čekajući Uber na aveniji Vasilisis Amalias zastao sam da uslikam Hadrijanov slavoluk (Αψίδα του Αδριανού) koji se nalazi doslovno uz prometnu cestu. Ovaj rimski spomenik, izgrađen još u doba rimske Atene 132. godine, u čast cara Hadrijana, visok je 14 metara i privlači poglede brojnih turista. Iza vrata je smješteno područje s ostacima Hrama Olimpskog Zeusa (Ναὸς τοῦ Ὀλυμπίου Διός).

Iznad Atene

Posljednji dan atenske pustolovine proveli smo na brdu Likabet (Λυκαβηττός) koje se nalazi u luksuznoj četvrti Kolonaki istočno od centra grada. S vrha ovog brda, visokog skoro 300 metara, može se vidjeti čitava panorama Atene, uključujući Akropolu, Parlament i stadion Panatinaiko.

Atmosfera je ovdje vrlo mirna i opuštena, nema mnogo ljudi, a dan je bio oblačan bez kiše pa je vrijeme bilo ugodno za šetnju. Osim mnogobrojnih kaktusa i stabala borova ovdje se nalaze i kafići pa se uz kavu može uživati u pogledu na grad, a na vrhu je smještena mala pravoslavna crkva svetog Jurja (Άγιος Γεώργιος Λυκαβηττού). Na Likabetu se nalazi i grčki Amfiteatar u kojem su koncerte pod otvorenim nebom imale najveće svjetske zvijezde.

Nakon prijepodnevnog izleta vratili smo se u hotel i spakirali stvari. Čekao nas je Santorini pa nismo previše gubili vrijeme. Taksist koji nas je odveo na aerodrom putem nas je zadavio pričom o grčkoj politici i ekonomskoj krizi koja ih je zadesila. Put do aerodroma zbog velikih je gradskih gužvi trajao više od sat vremena, iako se zbog političkih diskusija činilo kao mnogo više.

Nastavak grčke avanture je ovdje.