Indonezijski dnevnici (2/4): U srcu džungle

Indonezijsku avanturu nastavljam još uvijek uživajući pod palmama Balija. Ipak, osim klasičnih turističkih mjesta ovoga puta zavirio sam još dublje, u skrivene zelene kutke otoka koje nećete pronaći na klasičnim razglednicama, a vjerojatno su njegova najljepša mjesta koja ga doslovno i čine onim što on jest - rajem na zemlji.

(pre)cijenjeni Bali swing

Udaljen dvadesetak minuta sjeverno od centra Ubuda, distrikt Tegallalang jedna je od ikona Balija zbog svojih kultnih rižinih terasa. Slojevita polja riže koja koriste drevni sustav navodnjavanja od velike su poljoprivredne važnosti i kulturne baštine samog otoka te pod zaštitom UNESCO-a.

Turistički, pomalo overrated. Lokalci su znali kako pametno iskoristiti priliku pa se, uz pogled na prekrasan pejzaž, ovdje možete spustiti ziplineom za 25 eura po osobi. Spust traje čitavih minutu i pol.

Osim toga, svjetski poznati Bali swing, zbog društvenih mreža postao je pravi brend, većinom među ženskom populacijom. Nekoliko influencerica odjevenih u šarenolike dugačke haljine čekalo je svoj red za fotkanje na ljuljačkama koje je također iznosilo oko 25 eura. Bali swingu nisam ni ja odolio pa sam ga isprobao na drugoj, jeftinijoj ali i dalje atraktivnoj strani doline.

I iskreno? Svidjelo mi se. Koliko god sam ga smatrao precijenjenim, Bali swing je stvarno bilo fenomenalno zabavno iskustvo.

A cijena ulaza? Simbolična 3 eura. U nju ulazi pogled sa bambusovih platformi na spektakularan krajolik i šetnja poljima riže koja se spuštaju niz padinu. Na ulazu nam je simpatična hostesa također dala papirnatu narukvicu koja se nipošto ne smije skinuti jer u tom slučaju nema povratka na platformu. Naime, po povratku iz šetnje narukvica mi se pomočila pa sam je skinuo i skoro izgubio svoje pravo na toalet…

Ovdje je uobičajena praksa među turistima unajmiti vozača taksija za čitav dan. Uslugu ćete platiti kojih 20 eura i vozač će vas odvesti na bilo koje mjesto po vašoj želji, neovisno o udaljenosti. Trgovina, turističke atrakcije, restorani… Dok vi obavljate svoje aktivnosti taksi čeka spreman da vas odvede na iduću lokaciju. Tako smo i mi učinili taj dan.

duboko u divljini

Popodne smo proveli u džungli. Vozač nas je odveo do sela Manuaba u regiji Gianyar udaljenoj četrdesetak minuta od Ubuda. Mjesto je manje turistički razvijeno ali blizu njega nalazi se mnogo vodopada koji se spontano mogu pronaći dok hodate šumskim putevima.

Jedan od najljepših svakako je vodopad Manuaba (Air Terjun Manuaba). Ovaj skriveni dragulj u divljini džungle u vrijeme našeg dolaska bio je potpuno prazan bez ijednog turista. Osvježili smo se i okupali se u prirodnom bazenu pod slapom te nastavili svoju pustolovinu hodajući po plitkoj rijeci okruženi džunglom - zaista fenomenalno iskustvo. Preporučljivo je sa sobom uzeti ručnik jer ćete biti super mokri, ali i dobre tenisice jer se nakon rijeke trebate popeti nazad po skliskim stepenicama.

Večer smo proveli u vili, u mirnoj atmosferi kupajući se na bazenu. Kao što sam već rekao, na Baliju je stvarno sve jeftino, pa osim “privatnog” vozača ovdje možete naručiti dva sata body scrub masaže za 220 tisuća rupija (oko 10 eura) bez napojnice, a žena dolazi na vaša vrata.

i just want Someone to bring me a breakfast in pool

Idući dan posvetili smo okusima Balija. Većina vila koje ovdje iznajmite dolazi sa dodatnim uslugama po vrlo niskim cijenama. Primjerice, simpatični dečki koji su činili osoblje naše kuće svakoga dana dolazili su je očistiti i po potrebi preuzeti prljavo rublje koje je već idući dan bilo oprano i ispeglano.

Jedna od usluga posebno primamljivih gostima je i Floating Bali Breakfast. Za 10 eura po osobi naručite estetski privlačan doručak sa tradicionalnom ukusnom lokalnom hranom. Na našem meniju tako su se našli prženi rezanci s povrćem (mie goreng), pržena riža (nasi goreng), satay pileći ražnjići s kikiriki umakom, slatke okruglice s palminim šećerom i krekeri (krupuk). Uz to, nezaobilazan dio obroka je i tropsko voće (mango, dragon fruit, zmijsko salak voće i papaja) u kombinaciji sa jestivim cvijećem. Hrana je imala dosta spicy aromu, tipičnu za ovo podneblje.

Dan smo proveli u mirnoj atmosferi vile slušajući muziku i bez pretjerane žurbe. Navečer smo odlučili iskusiti noćni život Ubuda koji se od nas nalazio na desetak minuta vožnje. Otišli smo na piće i u razgledavanje ponude butika.

Budući da indonezijska valuta zbog visoke stope inflacije broji svoje rupije u stotinama tisuća ovdje posebno morate pripaziti kada razmjenjujete novce. Naime, neke mjenjačnice dosta su spretne u spletkarenju pa dok zaposlenik brzo zbraja novčanice zna vas prevariti za nekoliko stotina koje sakrije pod stol. Prije dolaska na Bali informirajte se o realnom tečaju jer ovdje je zbog velikih brojki lakše manipulirati.

Quadom kroz džunglu

Bali je očigledno bilo mjesto na kojem sam trenirao svoj avanturistički duh pa sam ovdje prvi puta isprobao i vožnju četverociklom. Rezervirali smo pustolovni ATV Quad Jungle Tour u jednoj od mnogobrojnih agencija blizu Ubuda. Zabavna grupna vožnja s instruktorom po blatnjavoj stazi kroz tropsku vegetaciju, tunele i rijeke trajala je 2 sata, a turu smo platili 40 eura po osobi. U cijenu su bili uključeni ručak i prijevoz do lokacije.

Prije samog početka dobit ćete kacigu i kratke upute o korištenju motora. Pripremite se na puuuno blata, pa sa sobom uzmite rezervnu odjeću koju možete spremiti u ormarić prije polaska. Ako već želite uzeti svoje stvari sa sobom na turu najbolje je spremiti ih u vodootpornu torbicu. Ipak, budući da svaka grupa takodjer ima i fotografa mobitel vam neće trebati jer svaki trenutak zabilježe. Slike se plaćaju posebno, ali su zaista profesionalne i super izgledaju. Ovo autentično iskustvo svakako trebate doživjeti ako već niste.

Posljednjeg dana boravka u Ubudu spakirali smo svoje stvari i krenuli na zadnju lokaciju u kojoj ćemo boraviti na Baliju. Ponovno se vraćamo na jug, na poluotok Bukit. Ovoga puta posjetit ćemo istočnu obalu i mondeno mjesto Nusa Dua u distriktu Benoa, poznato po kompleksima obiteljskih hotela i mirnim plažama.

Kao veliki ljubitelj kave nisam mogao odoljeti a da putem ne stanemo i ne posjetimo jednu od najpoznatijih plantaža kave na Baliju, Satria Coffee Plantation. Mjesto se nalazi u džungli nedaleko Ubuda u regiji Gianyar. Kava se na Baliju inače proizvodi u planinskim područjima a lokalno stanovništvo ovim procesom tradicionalno se bavi već stoljećima.

Na plantaži smo uz pratnju vodiča prošetali vrtom u kojem se, osim kave, uzgajaju đumbir, limunska trava, začinsko bilje, kakao i vanilija, a nakon toga promatrali dio procesa stvaranja napitaka od ploda do šalice.

Ulaz u plantažu i degustacija balijskih kavovina su besplatni. Zasebno se naplaćuje jedino kušanje luksuzne vrste kave koja je jedna od najskupljih na svijetu. Naime, kontroverzna civet kava (kopi luwak) proizvodi se od zrna probavljenih putem civet mačke i specifičnog je okusa.

Za obilazak plantaže dovoljno vam je pola sata a nakon toga možete posjetiti i bio shop sa različitim prirodnim proizvodima kao što su čajevi, kozmetika i mlijeko aloe vere. Cijene jesu malo veće ali uzeo sam neke preparate i zaista su se isplatili.

Nakon plantaže nastavili smo put južnije do Bukita i zaustavili se na lokalnoj cesti u blizini gradića Blahbatuh. Nedaleko ceste, skriven u džungli, nalazi se vodopad Uma Anyar na rijeci Tukad Petanu pa smo ga odlučili posjetiti. Tukad Petanu ima desetine atraktivnih i spektakularnih vodopada ali čuli smo da ovaj posjeduje autentičniju atmosferu i više je poznat domaćem stanovništvu nego turistima. Naime, okružen je malim “kvartovskim” kafićima (warung) čiji su gosti većinom lokalci. Slap je zaista prekrasan, u prirodnom bazenu se možete osvježiti a na ljupkom kupalištu u vrijeme naše posjete (rano popodne) nije bilo nikoga. Putem smo se sprijateljili sa lokalnim mladićem koji nam je pomogao pronaći slap i okupao se sa nama. Ljudi su ovdje zaista prijateljski nastrojeni i opušteni a većina mladih dobro priča engleski.

NUSA DUA

Na Bukit smo ovoga puta došli drugim putem. Nismo išli preko Denpasara već po novoizgrađenom mostu Bali Mandara za kojeg se plaća cestarina od oko 14.000 rupija (70 centi). Vozite se preko modernog mosta dugog 10 kilometara uživajući u panorami, a gužve su manje pa brže stignete na odredište.

Stigavši u Nusa Duu zatekla nas je malo luksuznija atmosfera: čitavo mjesto sastoji se od kompleksa hotela i populacija je ovdje većinom turistička. Ulice i parkovi održavani su i čisti a svi hoteli nalaze se u zatvorenom prostoru kojeg čuva kontrola pa malo podsjeća na gated community. Naime, neki hoteli ovdje održavaju konferencije za strane političare koji dolaze na sastanke s vladom Indonezije pa ne čudi visoka razina sigurnosti.

Ovaj dio vrlo je opušten: gosti su većinom stariji turisti, bračni parovi i obitelji s klincima pa mjesto nije idealno ako ste više night life tip. U kompleksu se nalazi i mall Bali Collection poznat po luksuznim buticima a cijene u restoranima, iako mnogo niže od europskih, veće su od onih u ostatku Balija. Nakon dva tjedna na azijskoj prehrani jako mi je počela nedostajati svakodnevna hrana pa smo jednu večer posjetili obližnju pizzeriju. Cijene pizza kretale su se oko 120 i 200 tisuća rupija (6-10 eura).

Iznajmili smo veliki apartman u hotelu Westin s pet zvjezdica, cijena noćenja s doručkom iznosi od 120 do 150 eura, ovisno o apartmanu i dobu godine kada posjećujete. Hotel se nalazi tik uz šetnicu i poznatu pješčanu plažu Nusa Dua (Pantai Nusa Dua) punu beach barova i rent-a-something lokala. More je toplo i voda je vrlo mirna pa je plaža idealna za kupanje. Ovdje smo uglavnom sam odmarali pijuckajući koktele i uživali u aktivnostima kao što su kajak i surf paddle boarding. Niže šetnice nalazi se i Vrt Nade, park na poluotoku Nusa Gede poznat po velikoj statui Shreekrishne i Arjune pa je, osim turistima, privlačan i lokalnom stanovništvu iz religijskih razloga.

NUSA PENIDA

Šećer uvijek dolazi na kraju - posljednja pustolovina na Baliju bila je najbolja ali istovremeno i fizički najteža. Maleni otok Penida (Nusa Penida) koji se nalazi jugozapadno od obale Balija većini turista je highlight putovanja. Osim što je više surov i manje razvijen pa odaje dojam autentičnosti i iskrenosti divljeg Balija koji se od njega i očekuje, ovaj otok u svojem sastavu ima i svjetski poznatu plažu Kelingking koju ste vjerojatno već vidjeli na društvenim mrežama.

U avanturu smo se bacili već u ranim jutarnjim satima, nakon doručka. Naručili smo taksi koji nas je odveo do glavne luke Sanur. Ondje smo kupili karte za brzi brod do otoka. Gužve su uglavnom dosta velike pa postoje i lakše opcije kupnje karata online ili preko konsijerža ukoliko ga hotel posjeduje. Cijena karte za brod po osobi iznosila je oko 15 eura.

Ukrcali smo se na brod čije su me pune kabine podsjetile na palube hrvatskih trajekata u jeku sezone a vožnja do otoka trajala je oko 40 minuta. Iskrcavši se u luci Toya Pakeh u mjestu Ped našli smo se u kaotičnom okruženju punom posjetitelja, turističkih grupa i autobusa koji voze do Kelingkinga. Unajmili smo taksi i dogovorili se s vozačem da nas za 400.000 rupija (20 eura) odbaci do lokacije i pričeka dok ne završimo pa da se sa njime vratimo i nazad. Obavezno sa sobom imajte gotovinu, lokalci na otoku ne primaju kartice.

Vožnja od Peda na sjeveru do administrativnog područja Bunga Mekar na jugozapadu otoka trajala je oko pedesetak minuta. Ceste su vrlo loše pa je čitav put po ruralnoj unutrašnjosti otoka bio grub i hupsav. Ipak, okolica uz put ima svoj rustikalni šarm. Mnoštvo zelenila, palmi, malenih farmi i tropska atmosfera olakšavaju putovanje jer ste većinom fiksirani na pejzaž.

Napokon, stigavši na parking lokacije dočekala nas je klasična turistička atmosfera: mnoštvo automobila, autobusa, skupe suvenirnice i lokalne trgovine te gomila ljudi. Paluang Cliff s kojeg se pruža spektakularan pogled na ocean i plažu Kelingking vrvio je turistima i fotografima koji su naplaćivali slikanje polaroidima.

Ipak, stotine ljudi nije se udaljavalo od litice budući da je spust na Kelingking vrlo težak i pomalo opasan. Staze nisu predviđene za hodanje i nemaju stepenice, već su više planinarskoga tipa i trebat će vam dosta snage za skakanje po stijenama i silazak do plaže. Spust je trajao pola sata a na kraju nas je dočekala čista čarolija: spektakularna divlja pješčana plaža, tirkizna boja oceana i veliki valovi. Zanimljivo je spomenuti intenzivan kontrast između krcatog gornjeg dijela i plaže koja je većinom bila prazna - jedino najhrabriji spuštaju se dolje. Vidjeli smo par surfera, mlađu ekipu i jedan bračni par. Mogao bih još dugo opisivati ljepotu ovog tropskog raja ali fotke će vam reći više nego tekst. :)

Nedavno sam negdje pročitao da indonezijska vlada planira izgraditi lift u suradnji s kineskim kompanijama kako bi olakšali silazak turistima na Kelingking i ta informacija me posebno razočarala budući da je plaža u trenutnom stanju zaista skriveni dragulj čiste i očuvane prirode.

Nastavak indonezijske avanture je ovdje.